Sada je duša Moja uznemirena, i što da kažem? 'Oče, spasi Me iz ovoga časa'? Ali zbog toga dođoh u ovaj čas.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Sada je duša Moja uznemirena, i što da kažem? 'Oče, spasi Me iz ovoga časa'? Ali zbog toga dođoh u ovaj čas.
Oče, proslavi Ime Svoje!" Dođe tada glas s Neba: "I proslavih, i opet ću proslaviti."
Mnoštvo dakle koje ondje stajaše i ču govoraše da je zagrmjelo. Drugi govorahu: "Anđeo Mu je progovorio."
Odgovori Isus i reče: "Ovaj glas nije nastao zbog Mene, nego zbog vas.
Sada je sud ovome svijetu; sada će vladar ovoga svijeta biti izbačen van,
Mnoštvo dakle koje ondje stajaše i ču govoraše da je zagrmjelo. Drugi govorahu: "Anđeo Mu je progovorio."
A kad ču narod koji stajaše, govorahu: grom zagrmi; a drugi govorahu: anđeo mu govori.
ὁ οὖν ὄχλος ὁ ἑστὼς καὶ ἀκούσας ἔλεγεν βροντὴν γεγονέναι. ἄλλοι ἔλεγον· ἄγγελος αὐτῷ λελάληκεν.¶
ho oun ochlos ho hestōs kai akousas elegen brontēn gegonenai alloi elegon angelos autō lelalēken
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ono dakle mnoštvo koje stojeći i čuvši govoraše grmljavinu da je nastala. Drugi govorahu: Anđeo njemu je progovorio."
1. Ono dakle mnoštvo Izvornik: ὁ οὖν ὄχλος [ho oun ochlos] Gramatika: Imenica muškog roda u nominativu jednine s određenim članom i poslijepoloženim zaključnim veznikom koji povezuje reakciju ljudi s nebeskim glasom iz prethodnog stiha. Značenje: Označava okupljeni narod u Jeruzalemu za blagdan Pashe koji svjedoči nadnaravnom događaju, ali ga tumači na različite načine ovisno o svojoj duhovnoj otvorenosti.
2. koje stojeći i čuvši Izvornik: ὁ ἑστὼς καὶ ἀκούσας [ho hestōs kai akousas] Gramatika: Dva participa u nominativu jednine muškog roda povezana zajedničkim određenim članom: prvi je u perfektu aktiva (označava trajno stanje prisutnosti: 'koji je ondje stajao'), a drugi u aoristu aktiva (označava trenutni, svršeni čin slušanja: 'koji je upravo čuo'). Značenje: Spajanje trajne fizičke prisutnosti i trenutnog osjetilnog opažanja naglašava da su ljudi bili izravni očevici i slušatelji nebeskog zahvata, čime je isključena mogućnost pukog priviđenja.
3. govoraše Izvornik: ἔλεγεν [elegen] Gramatika: Glagol u imperfektu aktiva, 3. lice jednine (slaže se sa zbirnom imenicom 'mnoštvo'); nesvršeni vid izražava ponavljanu ili trajnu radnju u prošlosti, odnosno žamor i međusobno komentiranje. Značenje: Prikazuje neposrednu i živu raspravu među prisutnima koji pokušavaju racionalizirati ili protumačiti iznenadni nebeski zvuk.
4. grmljavinu da je nastala Izvornik: βροντὴν γεγονέναι [brontēn gegonenai] Gramatika: Konstrukcija akuzativa s infinitivom u neizravnom govoru: imenica ženskog roda u akuzativu jednine uz infinitiv perfekta aktiva glagola 'postati / dogoditi se', što označava radnju koja se upravo dogodila i čiji učinak odzvanja. Značenje: U židovskoj tradiciji grmljavina je često pratila Božju objavu (poput Sinaja ili psalama), no ovdje dio mnoštva svodi Očev glas na puku prirodnu pojavu jer ne razabire artikuliranu riječ.
5. Drugi govorahu Izvornik: ἄλλοι ἔλεγον [alloi elegon] Gramatika: Zamjenički pridjev u nominativu množine muškog roda uz glagol u imperfektu aktiva, 3. lice množine; prijelaz s jednine ('mnoštvo govoraše') na množinu ističe podjelu mišljenja unutar same skupine. Značenje: Kao i na mnogim drugim mjestima u Ivanovu evanđelju, Isusova osoba i Božje djelovanje oko njega izazivaju podjelu (shizmu) u prosudbi promatrača.
6. Anđeo njemu je progovorio Izvornik: ἄγγελος αὐτῷ λελάληκεν [angelos autō lelalēken] Gramatika: Imenica u nominativu jednine bez člana ('neki anđeo'), osobna zamjenica u dativu jednine te glagol u perfektu aktiva, 3. lice jednine, koji naglašava da je riječ izgovorena u prošlosti, ali njezina važnost i posljedica traju u sadašnjosti. Značenje: Ova skupina prepoznaje nadnaravni i artikulirani karakter glasa, ali ga pripisuje posredniku (anđelu), još uvijek ne shvaćajući da Isus razgovara izravno s Ocem.
Ovaj stih iz Ivana 12,29 maestralno i slikovito oslikava različite razine duhovne percepcije te prijemčivosti ljudskog srca na Božju objavu. Iako su svi prisutni fizički čuli isti nebeski Očev glas koji je odgovorio Isusu, njihova tumačenja radikalno variraju ovisno o njihovom stupnju duhovne probuđenosti i otvorenosti. Prva skupina, predstavljajući 'prirodni um', svodi izravni Božji glas na puki prirodni fenomen - grmljavinu, čime evanđelist demonstrira ljudsku zaslijepljenost i potpunu nesposobnost poimanja nebeske stvarnosti, čak i kada ljudi stoje pred samim utjelovljenim Bogom.
S druge strane, druga skupina prepoznaje natprirodni karakter zvuka tvrdeći da mu je progovorio anđeo. Oni su tek korak bliže istini, no i dalje im promiče puna slava objave jer ne prepoznaju neposredan, intimni odnos Oca i Sina. Kroz ovakvu podjelu mišljenja, stih iznimno snažno naglašava središnju teološku tezu cijelog Ivanovog evanđelja: božanska se objava ne može i ne smije tumačiti isključivo tjelesnim osjetilima i ljudskim razumom, već nužno zahtijeva dar nutarnjeg duhovnog prosvjetljenja.