Ivan 12,13 — Evanđelje po Ivanu

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"uzeše one grane od palma i iziđoše u susret njemu i vikahu: Hosana, blagoslovljen onaj koji dolazi u imenu Gospodina, onaj kralj od Izraela."

1. uzeše one grane od palma Izvornik: ἔλαβον τὰ βαΐα τῶν φοινίκων [elabon ta baia tōn phoinikōn] Gramatika: Glagol je u aoristu aktivnom, 3. lice množine, što označava jednokratnu i dovršenu radnju na početku svečanog dočeka. Imenica 'grane' (baia) u akuzativu množine srednjeg roda ima određeni član, a prati je genitiv množine 'od palma' također s članom, čime se precizno određuje o kakvom je raslinju riječ. Značenje: Riječ 'baion' (posuđenica iz egipatskog jezika za palminu granu) pojavljuje se u cijelom Novom zavjetu isključivo na ovom mjestu. Palmine grane bile su od doba Makabejaca prepoznatljiv židovski nacionalni simbol pobjede, kraljevske vlasti i radosti, čime mnoštvo Isusa dočekuje kao pobjedničkog osloboditelja.

2. iziđoše u susret njemu Izvornik: ἐξῆλθον εἰς ὑπάντησιν αὐτῷ [exēlthon eis hupantēsin autō] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom (3. lice množine) opisuje pokret izlaska iz grada, dok prijedložni izraz s akuzativom imenice 'susret' (eis hypantēsin) i dativom zamjenice 'njemu' izriče svrhu tog izlaska. Značenje: Izraz 'hypantēsis' u helenističkom je svijetu bio tehnički pojam za svečani, službeni izlazak građana pred gradske zidine kako bi dočekali vladara ili visokog dostojanstvenika i dopratili ga u grad. Mnoštvo ovdje spontano priređuje Isusu carski, odnosno kraljevski ulazak u Jeruzalem.

3. vikahu Izvornik: ἐκραύγαζον [ekraugazon] Gramatika: Za razliku od prethodnih dvaju glagola u aoristu ('uzeše', 'iziđoše'), ovaj je glagol u imperfektu aktivnom, 3. lice množine. Imperfekt ovdje slika trajnu, ponavljanu radnju u prošlosti: mnoštvo nije samo jednom uzviknulo, nego je neprestano klicalo cijelim putem. Značenje: Glagol 'kraugazō' označava snažnu, glasnu viku koja kod Ivana redovito prati trenutke visokog emocionalnog ili liturgijskog naboja (kasnije će se isti glagol upotrijebiti za viku mnoštva pred Pilatom da se Isusa raspne).

4. Hosana Izvornik: ὡσαννά [hōsanna] Gramatika: Nepromjenjiva čestica (usklik) koja je grčka transliteracija hebrejsko-aramejskog zaziva 'hôšî‘āh-nnā’' iz Psalma 118,25. Značenje: Izvorno je to bio vapaj Bogu: 'Spasi, molimo!' ili 'Pomozi sad!', no u liturgijskoj praksi Blagdana sjenica i Pashe postao je radosni poklik hvale i mesijanskog pozdrava upućen Bogu i Njegovu Pomazaniku.

5. blagoslovljen onaj koji dolazi u imenu Gospodina Izvornik: εὐλογημένος ὁ ἐρχόμενος ἐν ὀνόματι κυρίου [eulogēmenos ho erchomenos en onomati kuriou] Gramatika: Izraz počinje participom perfekta pasivnog u nominativu jednine muškog roda ('blagoslovljen'), uz koji se podrazumijeva kopula 'jest' ili 'neka bude'. Slijedi poimeničeni particip prezenta ('onaj koji dolazi') s određenim članom, te prijedložni izraz u dativu ('u imenu') s genitivom bez člana ('Gospodina', što u Septuaginti redovito prevodi Božje ime Jahve). Značenje: Doslovni navod iz Psalma 118,26, kojim su se u Jeruzalemu blagoslivljali hodočasnici pri ulasku u Hram. U ustima mnoštva izraz 'Onaj koji dolazi' (ho erchomenos) poprima puni mesijanski smisao: Isus je očekivani Božji poslanik koji nastupa s punim autoritetom samoga Boga.

6. onaj kralj od Izraela Izvornik: ὁ βασιλεὺς τοῦ Ἰσραήλ [ho basileus tou Israēl] Gramatika: Obje imenice stoje s određenim članom: 'onaj kralj' u nominativu jednine muškog roda kao apozicija 'Onomu koji dolazi', a 'Izraela' u genitivu jednine koji označava narod nad kojim se vrši kraljevska vlast. Značenje: Ovaj dodatak ne pripada izvornom tekstu Psalma 118, nego je tumačenje samog mnoštva (usp. Natanaelovu ispovijest u Iv 1,49). Njime narod izričito prepoznaje Isusa kao Davidova nasljednika i nacionalnog Mesiju, premda će se u nastavku evanđelja pokazati da je Njegovo kraljevstvo posve drukčije naravi od političkih očekivanja. Imena: - Izrael [Ἰσραήλ (heb. יִשְׂרָאֵל Yisrā’ēl) / Israēl] (narod) Znači: Bog se bori / Onaj koji se bori s Bogom Tvorba: Grčki oblik nepromjenjive imenice prenosi hebrejsko ime sastavljeno od glagolskog korijena 'śārāh' (boriti se, ustrajati, vladati) i imenice 'Ēl' (Bog). Ovdje označava cjelokupni Božji izabrani narod u njegovu savezništvu i mesijanskom iščekivanju. Tekst objašnjava: U Post 32,29 ime je protumačeno pri promjeni Jakovljeva imena: 'jer si se hrvao s Bogom i s ljudima, i nadvladao si'. Promjena imena: Izvorno je to novo ime dano praocu Jakovu nakon noćne borbe na Jaboku, a potom je postalo ime cijelog naroda poteklog od njegovih dvanaest sinova.

Ovaj stih (Ivan 12:13) prikazuje Isusov trijumfalni ulazak u Jeruzalem i predstavlja snažan vrhunac javnog mesijanskog iščekivanja. Mnoštvo Njegov dolazak prepoznaje kao izravno ispunjenje starozavjetnih proročanstava (posebno Psalma 118), dočekujući ga s palminim granama koje simboliziraju pobjedu i nacionalno oslobođenje, te radosnim klicanjem "Hozana". Kroz ove svečane radnje, odabrane simbole i uzvike, Isus je od strane naroda javno priznat kao obećani Mesija i "Kralj Izraela" koji dolazi u Božje ime i s Njegovim autoritetom. Međutim, u pozadini ovog veličanstvenog slavlja leži duboka teološka ironija. Dok Ga narod oduševljeno slavi prvenstveno kao moćnog zemaljskog kralja i političkog osloboditelja od rimske okupacije, Isus zapravo namjerno korača prema poniženju križa. Upravo će kroz taj čin umiranja ostvariti istinsko, duhovno spasenje i pokazati pravu narav svog kraljevstva za koje će, nedugo nakon ovog događaja, pred Pilatom izjaviti da "nije od ovoga svijeta".