uze palmove grane i iziđe Mu u susret te vikahu: "Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u Ime Gospodnje, Kralj Izraelov!"
uze palmove grane i iziđe Mu u susret te vikahu: "Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u Ime Gospodnje, Kralj Izraelov!"
A Isus, našavši magare, sjede na nj, kao što je pisano:
"Ne boj se, kćeri sionska! Gle, Kralj tvoj dolazi sjedeći na ždrebetu magarice."
Ovo Njegovi učenici isprva ne spoznaše, nego kada Isus bi proslavljen, tada se sjetiše da ovo bijaše o Njemu napisano i da Mu ovo učiniše.
Svjedočaše dakle mnoštvo koje bijaše s Njim kada Lazara zazva iz groba i podiže ga iz mrtvih.
"Ne boj se, kćeri sionska! Gle, Kralj tvoj dolazi sjedeći na ždrebetu magarice."
Ne boj se kćeri Sionova, evo car tvoj ide sjedeći na magaretu.
μὴ φοβοῦ θυγάτηρ Σιών· ἰδοὺ ὁ βασιλεύς σου ἔρχεται καθήμενος ἐπὶ πῶλον ὄνου.
mē phobou thugatēr Siōn idou ho basileus sou erchetai kathēmenos epi pōlon onou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ne boj se, kćeri Siona; gle, onaj kralj tvoj dolazi sjedeći na ždrebetu magarice."
1. Ne boj se Izvornik: μὴ φοβοῦ [mē phobou] Gramatika: Niječna čestica uz glagol u prezentu imperativa, srednjeg ili pasivnog stanja, 2. lice jednine. Zabrana u prezentu u grčkom jeziku obično označava nalog da se prekine radnja koja već traje ('prestani se bojati') ili trajno stanje neustrašivosti. Značenje: Poziv na prestanak straha česta je starozavjetna objava spasenja. Ovdje Ivan mijenja izvorni Zaharijin poziv na radost ('Klikni od radosti', Zah 9,9) u poziv na oslobođenje od straha pred dolaskom Mesije.
2. kćeri Siona Izvornik: θυγάτηρ Σιών [thugatēr Siōn] Gramatika: Imenica 'kći' u vokativu jednine ženskog roda (po obliku jednaka nominativu), uz nesklonjivu imenicu 'Sion' u službi genitiva pripadnosti ili apozicije. Značenje: Proročka personifikacija grada Jeruzalema i njegovih stanovnika, odnosno cijelog Božjeg naroda koji iščekuje otkupljenje i dolazak svoga Kralja.
3. onaj kralj tvoj dolazi Izvornik: ὁ βασιλεύς σου ἔρχεται [ho basileus sou erchetai] Gramatika: Imenica u nominativu jednine s određenim članom i osobnom zamjenicom u genitivu jednine, praćena glagolom u prezentu indikativa srednjeg stanja, 3. lice jednine. Određeni član ističe da je riječ o točno određenom, obećanom kralju, a prezent naglašava radnju koja se upravo odvija pred očima promatrača. Značenje: Središnja mesijanska objava: Isus je dugo očekivani Davidov nasljednik i pravi Kralj Izraela čiji se dolazak upravo ostvaruje ulaskom u Jeruzalem.
4. sjedeći Izvornik: καθήμενος [kathēmenos] Gramatika: Particip prezenta srednjeg (deponentnog) stanja u nominativu jednine muškog roda. Kao priložni particip načina, opisuje istovremenu radnju s glavnim glagolom 'dolazi', prikazujući način na koji kralj stiže. Značenje: Slika kralja koji sjedi na jahaćoj životinji zamjenjuje uobičajenu sliku vladara na ratnim kolima ili bojnom konju, čime se redefinira narav njegove kraljevske vlasti.
5. na ždrebetu magarice Izvornik: ἐπὶ πῶλον ὄνου [epi pōlon onou] Gramatika: Prijedlog s imenicom u akuzativu jednine muškog roda, na koju se veže imenica u genitivu jednine ženskog roda (genitiv podrijetla). Imenica za mladu životinju nema određeni član, čime se naglašava kakvoća i skromnost jahaće životinje. Značenje: Ispunjeno proroštvo iz Zaharije 9,9. Za razliku od konja koji je u antici bio simbol rata i vojne sile, mlado od magarice simbol je mira, krotkosti i nenasilnog karaktera Isusova kraljevstva. Imena: - Sion [Σιών (heb. צִיּוֹן Ṣiyyôn) / Siōn] (planina) Znači: utvrda, suho mjesto ili vrlet Tvorba: Grčki oblik prenosi hebrejsko ime Ṣiyyôn; točna etimologija nije posve sigurna, a najčešće se izvodi iz semitskog korijena koji označava 'utvrdu' (citadelu), 'suho, bezvodno mjesto' ili 'stjenoviti greben'. Izvorno je to bio naziv za jebusejsku utvrdu i jugoistočni brežuljak u Jeruzalemu, a kasnije postaje poetski i teološki naziv za Hramsku goru, cijeli grad Jeruzalem te izabrani Božji narod.
Ovaj stih (koji nalazimo u Ivanu 12:15 kao izravnu aluziju na Zahariju 9:9) maestralno sažima paradoks Božjeg kraljevstva. Obećani Mesija i Kralj ne dolazi u vojnoj sili, strahovladi i raskoši, već u potpunoj poniznosti, nudeći mir. Zato narod dobiva zapovijed da odbaci svaki strah.
Dolazak na mladunčetu magarca transformira tradicionalno shvaćanje moći. Isus ne dolazi kako bi zemaljskom silom pokorio neprijatelje, već da donese duhovno spasenje i pomirenje, pozivajući 'kćer Sionsku' (Božji narod) na radost, povjerenje i prepoznavanje istinskog karaktera svog Boga.