A Isus, našavši magare, sjede na nj, kao što je pisano:
A Isus, našavši magare, sjede na nj, kao što je pisano:
"Ne boj se, kćeri sionska! Gle, Kralj tvoj dolazi sjedeći na ždrebetu magarice."
Ovo Njegovi učenici isprva ne spoznaše, nego kada Isus bi proslavljen, tada se sjetiše da ovo bijaše o Njemu napisano i da Mu ovo učiniše.
Svjedočaše dakle mnoštvo koje bijaše s Njim kada Lazara zazva iz groba i podiže ga iz mrtvih.
Zbog toga Mu mnoštvo i iziđe u susret, jer čuše da je On učinio to znamenje.
Ovo Njegovi učenici isprva ne spoznaše, nego kada Isus bi proslavljen, tada se sjetiše da ovo bijaše o Njemu napisano i da Mu ovo učiniše.
Ali ovo učenici njegovi ne razumješe prije: nego kad se proslavi Isus onda se opomenuše da ovo bješe za njega pisano, i ovo mu učiniše.
ταῦτα δὲ οὐκ ἔγνωσαν αὐτοῦ οἱ μαθηταὶ τὸ πρῶτον, ἀλλ᾽ ὅτε ἐδοξάσθη ὁ Ἰησοῦς, τότε ἐμνήσθησαν ὅτι ταῦτα ἦν ἐπ᾽ αὐτῷ γεγραμμένα καὶ ταῦτα ἐποίησαν αὐτῷ.¶
tauta de ouk egnōsan autou hoi mathētai to prōton all᾽ hote edoxasthē ho Iēsous tote emnēsthēsan hoti tauta ēn ep᾽ autō gegrammena kai tauta epoiēsan autō
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ovo ne spoznaše njegovi oni učenici ono prvo, nego kada bi proslavljen Isus, tada se sjetiše da ovo bijaše o njemu napisano i ovo učiniše njemu."
1. ne spoznaše Izvornik: οὐκ ἔγνωσαν [ouk egnōsan] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice množine, uz niječnu česticu koja izražava objektivnu i stvarnu negaciju. Aorist ovdje označava cjelovito stanje nerazumijevanja u trenutku samog događaja. Značenje: Učenici u trenutku ulaska u Jeruzalem nisu proniknuli u dublji, proročki i mesijanski smisao onoga što se odvijalo pred njihovim očima. U Ivanovoj teologiji prava spoznaja nije plod pukog promatranja čuda ili izvanjskih zbivanja, nego dar koji dolazi tek nakon dovršetka Isusova djela.
2. njegovi oni učenici Izvornik: αὐτοῦ οἱ μαθηταὶ [autou hoi mathētai] Gramatika: Osobna zamjenica u genitivu jednine stoji ispred člana i imenice u nominativu množine, čime je posvojni odnos posebno naglašen položajem riječi. Značenje: Izraz označava najuži krug Isusovih sljedbenika koji su s Njim dijelili svakodnevicu, ali unatoč toj blizini još uvijek nisu razumjeli narav Njegova kraljevstva koje se očituje u poniznosti.
3. ono prvo Izvornik: τὸ πρῶτον [to prōton] Gramatika: Član i pridjev u akuzativu jednine srednjeg roda koji ovdje zajedno djeluju kao priložna oznaka vremena ('isprva', 'u početku'). Značenje: Označava vrijeme Isusova zemaljskog djelovanja prije Njegove muke i uskrsnuća, razdoblje u kojem je smisao mnogih Njegovih postupaka ostao zakriven čak i Njegovim najbližima.
4. nego kada bi proslavljen Izvornik: ἀλλ᾽ ὅτε ἐδοξάσθη [all᾽ hote edoxasthē] Gramatika: Snažni suprotni veznik ('nego', 'ali') uvodi potpuni preokret, a slijedi vremenski veznik i glagol u aoristu pasivnom, 3. lice jednine. Pasiv je ovdje teološki (božanski pasiv), što znači da je Bog Otac onaj koji proslavlja Sina. Značenje: U Ivanovu evanđelju 'proslava' nije tek nebesko uzvišenje nakon zemaljskog života, nego obuhvaća cjelokupni vazmeni događaj Isusove muke, smrti na križu, uskrsnuća i uzašašća, u kojima se očituje punina Božje slave i ljubavi.
5. tada se sjetiše Izvornik: τότε ἐμνήσθησαν [tote emnēsthēsan] Gramatika: Vremenski prilog ('tada') korelativno odgovara prethodnom 'kada', a glagol je u aoristu pasivnom s deponentnim (srednjim) značenjem u 3. licu množine ('prisjetiše se'). Značenje: Biblijsko sjećanje nakon uskrsnuća nije tek obično prizivanje prošlih događaja u pamet, nego Duhom Svetim prosvijetljeno shvaćanje u kojem se prošli događaji i riječi Pisma napokon povezuju u smislenu cjelinu.
6. bijaše o njemu napisano Izvornik: ἦν ἐπ᾽ αὐτῷ γεγραμμένα [ēn ep᾽ autō gegrammena] Gramatika: Perifrastični pluskvamperfekt sastavljen od imperfekta pomoćnog glagola 'biti' i participa perfekta pasivnog u nominativu množine srednjeg roda, uz prijedlog s dativom ('na njemu', 'o njemu'). Perfekt participa snažno naglašava trajnu vrijednost zapisanoga teksta. Značenje: Starozavjetna proročanstva, poput Zaharijina navještaja o kralju na mladetu magarice, nisu slučajne podudarnosti nego trajno zapisani Božji naum koji se u potpunosti ispunio i usredotočio na osobu Isusa Krista.
7. i ovo učiniše njemu Izvornik: καὶ ταῦτα ἐποίησαν αὐτῷ [kai tauta epoiēsan autō] Gramatika: Pokazna zamjenica u akuzativu množine srednjeg roda, glagol u aoristu aktivnom, 3. lice množine, te osobna zamjenica u dativu jednine kao neizravni objekt. Značenje: Učenici i mnoštvo nesvjesno su svojim postupcima — nabavom magarčića i svečanim dočekom — izvršili upravo ono što je Pismo davno proreklo, čime se pokazuje da Bog suvereno vodi povijest spasenja čak i kada sudionici još nisu svjesni pune težine svojih djela. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous (Yeshua / Yehoshua)] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik Ἰησοῦς potječe od hebrejskog i aramejskog imena Ješua (יֵשׁוּעַ), što je skraćeni oblik od Jehošua (יְהוֹשֻׁעַ), složenog od teofornog elementa Jah (Jahve) i glagolskog korijena jaša (יָשַׁע - spasiti, izbaviti).
Ovaj stih (Ivan 12,16) predivno prikazuje proces duhovnog sazrijevanja učenika i teološki koncept retroaktivnog razumijevanja Božjeg plana. Tijekom Kristovog zemaljskog djelovanja (konkretno Isusovog ulaska u Jeruzalem), učenici su svjedočili događajima bez dubljeg shvaćanja njihovog mesijanskog i eshatološkog značenja. Tek nakon Isusova 'proslavljenja' - koje obuhvaća Njegovu smrt, uskrsnuće i izlijevanje Duha Svetoga - učenicima se otvaraju um i srce. Njihovo sjećanje tada postaje prosvijetljeno razumijevanje Pisma, što demonstrira da Bog suvereno ispunjava svoja starozavjetna obećanja, usmjeravajući događaje na način koji često postaje jasan tek iz naknadne, proslavljene perspektive.