Ovo Njegovi učenici isprva ne spoznaše, nego kada Isus bi proslavljen, tada se sjetiše da ovo bijaše o Njemu napisano i da Mu ovo učiniše.
Svjedočaše dakle mnoštvo koje bijaše s Njim kada Lazara zazva iz groba i podiže ga iz mrtvih.
Zbog toga Mu mnoštvo i iziđe u susret, jer čuše da je On učinio to znamenje.
Farizeji dakle rekoše među sobom: "Vidite li da ništa ne koristite? Gle, svijet ode za Njim!"
A bijahu neki Grci među onima koji uzlažahu pokloniti se na blagdan.
Zbog toga Mu mnoštvo i iziđe u susret, jer čuše da je On učinio to znamenje.
Zato ga i srete narod, jer čuše da on učini ovo čudo.
διὰ τοῦτο καὶ ὑπήντησεν αὐτῷ ὁ ὄχλος, ὅτι ἤκουσαν τοῦτο αὐτὸν πεποιηκέναι τὸ σημεῖον.¶
dia touto kai hupēntēsen autō ho ochlos hoti ēkousan touto auton pepoiēkenai to sēmeion
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Zbog toga i iziđe u susret Njemu to mnoštvo, jer čuše ovo Njega da je učinio to znamenje."
1. Zbog toga i Izvornik: διὰ τοῦτο καὶ [dia touto kai] Gramatika: Prijedlog διά s akuzativom pokazne zamjenice u srednjem rodu označava uzrok ('radi toga', 'zbog toga'), pojačan priložnim veznikom καί ('i', 'upravo'). Značenje: Ova uzročna konstrukcija izravno povezuje oduševljeni doček na ulasku u Jeruzalem s prethodnim svjedočanstvom očevidaca iz Betanije, koje pobliže objašnjava sljedeća rečenica sa 'jer'.
2. iziđe u susret Njemu Izvornik: ὑπήντησεν αὐτῷ [hupēntēsen autō] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice jednine (u grčkom se slaže s kolektivnom imenicom 'mnoštvo' u jednini), koji upravlja dativom osobne zamjenice. Značenje: Glagol ὑπαντάω u antičkom se svijetu često koristio za svečani izlazak građana pred kralja ili dostojanstvenika koji dolazi u grad. Ovdje mnoštvo izlazi iz Jeruzalema kako bi Isusa dočekalo kao Mesiju i pobjednika nad smrću.
3. jer čuše Izvornik: ὅτι ἤκουσαν [hoti ēkousan] Gramatika: Uzročni veznik ὅτι ('jer', 'budući da') uvodi glagol u aoristu aktivnom, 3. lice množine (konstrukcija po smislu, jer se 'mnoštvo' sada doživljava kao mnoštvo pojedinaca). Značenje: Prijelaz s jednine na množinu pokazuje kako se vijest o čudu primala osobno među hodočasnicima. Ovdje se susreću dvije skupine: oni koji su vidjeli i svjedočili (stih 17) te ovo mnoštvo iz grada koje je čulo njihovo svjedočanstvo.
4. ovo Njega da je učinio to znamenje Izvornik: τοῦτο αὐτὸν πεποιηκέναι τὸ σημεῖον [touto auton pepoiēkenai to sēmeion] Gramatika: Konstrukcija akuzativa s infinitivom perfekta aktivnog; pokazna zamjenica 'ovo' (τοῦτο) odvojena je od imenice 'znamenje' (τὸ σημεῖον) radi snažnog isticanja. Značenje: Infinitiv perfekta (πεποιηκέναι) naglašava da je Isusovo djelo dovršeno u prošlosti, ali njegove posljedice – živi Lazar i nastalo uzbuđenje – traju u sadašnjosti. U Ivanovu evanđelju 'znamenje' (σημεῖον) nije puko čudo koje izaziva divljenje, nego čin koji otkriva Isusov božanski identitet, premda ga mnoštvo još uvijek shvaća samo na izvanjskoj, mesijansko-političkoj razini.
Ovaj stih (Iv 12,18) jasno objašnjava neposredan uzrok Kristovog trijumfalnog dočeka na Cvjetnicu pri ulasku u Jeruzalem. Ljudi mu izlaze u susret kao pobjedniku i kralju, ali prvenstveno zato što su pod dubokim dojmom svjedočanstva onih koji su vidjeli Njegovo najveće čudo: oživljavanje Lazara. Slava o tom 'znaku' proširila se i potaknula narod na masovan izlazak.
Teološki gledano, ovaj redak oslikava specifičnu napetost unutar Ivanovog evanđelja. Isus čini znamenja (znakove) kako bi očitovao svoju Božansku slavu i pozvao narod na autentičnu vjeru, no odgovor mnoštva često ostaje na razini površnog senzacionalizma i iščekivanja političkog mesije, ne prodirući uvijek u potpunu duhovnu dubinu onoga na što sam Znak ukazuje.