Početna ›

Ivan 12,17 — Evanđelje po Ivanu

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

"Ne boj se, kćeri sionska! Gle, Kralj tvoj dolazi sjedeći na ždrebetu magarice."

Ovo Njegovi učenici isprva ne spoznaše, nego kada Isus bi proslavljen, tada se sjetiše da ovo bijaše o Njemu napisano i da Mu ovo učiniše.

Svjedočaše dakle mnoštvo koje bijaše s Njim kada Lazara zazva iz groba i podiže ga iz mrtvih.

Zbog toga Mu mnoštvo i iziđe u susret, jer čuše da je On učinio to znamenje.

Farizeji dakle rekoše među sobom: "Vidite li da ništa ne koristite? Gle, svijet ode za Njim!"

Biblija

Svjedočaše dakle mnoštvo koje bijaše s Njim kada Lazara zazva iz groba i podiže ga iz mrtvih.

Daničić-Karadžić

A narod svjedočaše koji bješe prije s njim kad Lazara izazva iz groba i podiže ga iz mrtvijeh.

Original

Ἐμαρτύρει οὖν ὁ ὄχλος ὁ ὢν μετ᾽ αὐτοῦ, ὅτε τὸν Λάζαρον ἐφώνησεν ἐκ τοῦ μνημείου καὶ ἤγειρεν αὐτὸν ἐκ νεκρῶν.

Izgovor

Emarturei oun ho ochlos ho ōn met᾽ autou hote ton Lazaron ephōnēsen ek tou mnēmeiou kai ēgeiren auton ek nekrōn

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Svjedočaše dakle to mnoštvo ono koje biva s Njim, kada tog Lazara zazva iz tog groba i podiže ga iz mrtvih."

Analiza

1. Svjedočaše dakle Izvornik: Ἐμαρτύρει οὖν [Emarturei oun] Gramatika: Glagol je u imperfektu aktivnom, 3. lice jednine, što označava trajnu ili opetovanu radnju u prošlosti, a prati ga zaključni veznik οὖν ('dakle', 'stoga'). Značenje: Imperfekt pokazuje da svjedočenje mnoštva nije bilo jednokratan čin, nego neprestano širenje glasa o čudu koje je trajalo sve do ulaska u Jeruzalem. Iz glagola μαρτυρέω proizlazi pojam mučenika i svjedoka, a ovdje očevici postaju živi glasnici Kristove moći nad smrću.

2. to mnoštvo ono koje biva s Njim Izvornik: ὁ ὄχλος ὁ ὢν μετ᾽ αὐτοῦ [ho ochlos ho ōn met᾽ autou] Gramatika: Imenica u nominativu jednine muškog roda s određenim članom, na koju se nadovezuje ponovljeni član i particip prezenta glagola 'biti' u atributivnom položaju, uz prijedlog μετά s genitivom. Značenje: Ponovljeni član i particip precizno izdvajaju ovu skupinu od ostalih hodočasnika: to su izravni očevici koji su bili prisutni u Betaniji. Njihova prisutnost 's Njim' daje njihovu svjedočanstvu težinu osobne, proživljene istine.

3. tog Lazara zazva iz tog groba Izvornik: τὸν Λάζαρον ἐφώνησεν ἐκ τοῦ μνημείου [ton Lazaron ephōnēsen ek tou mnēmeiou] Gramatika: Glagol je u aoristu aktivnom, 3. lice jednine, što izriče jednokratnu, dovršenu radnju u prošlosti, uz objekt u akuzativu s određenim članom i prijedložni izraz ἐκ ('iz') s genitivom. Značenje: Glagol φωνέω ('zazvati glasom') u aoristu sažima dramatični trenutak u kojem je jedna Isusova zapovjedna riječ prodrla u prostor smrti i izvela mrtvaca iz groba (μνημεῖον, doslovno 'spomen-mjesto').

4. i podiže ga iz mrtvih Izvornik: καὶ ἤγειρεν αὐτὸν ἐκ νεκρῶν [kai ēgeiren auton ek nekrōn] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice jednine, opisuje cjelovitu i dovršenu radnju; imenica 'mrtvih' u genitivu množine stoji bez člana. Značenje: Glagol ἐγείρω ('probuditi', 'podići') temeljni je novozavjetni izraz za uskrsnuće. Odsutnost člana uz 'mrtve' naglašava samo stanje smrti iz kojega je Lazar istrgnut, čime se ovo čudo prikazuje kao predokus konačnog uskrsnuća. Imena: - Lazar [Λάζαρος (heb. אֶלְעָזָר El'azar) / Lazaros] (osoba) Znači: Bog je pomogao Tvorba: Grčki skraćeni oblik hebrejskog teoforskog imena El'azar, tvorenog od imenice 'El' (Bog) i glagola 'azar' (pomoći).

Zaključak

Ovaj stih (Ivan 12:17) predstavlja ključnu teološku i povijesnu poveznicu između Isusovog najvećeg znamenja, uskrsnuća Lazara, i Njegovog trijumfalnog ulaska u Jeruzalem. Kontinuirana upotreba imperfekta ('svjedočilo je') snažno ukazuje na to da neposredni očevici nisu mogli obuzdati svoje oduševljenje. Njihovo živo, neprestano i neumorno svjedočanstvo izravno je potaknulo okupljanje velikog mnoštva koje je dočekalo Isusa kao pravog izraelskog kralja.

Teološki gledano, tekst izvanredno moćno oslikava Isusov apsolutni autoritet nad životom i smrću. Njegov glas (phōneō) djeluje s božanskom efikasnošću koja probija tamu grobnice i podiže (egeirō) čovjeka iz propadanja. To služi kao konkretan dokaz Njegovog identiteta kao obećanog Mesije. Svjedočanstvo ovih očevidaca formira neosporni temelj za vjeru rane crkve u Krista, koji se objavljuje kao jedini izvor uskrsnuća i vječnog života.