Kaže pak Juda Iškariotski, jedan od Njegovih učenika, onaj koji Ga namjeravaše izručiti:
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Kaže pak Juda Iškariotski, jedan od Njegovih učenika, onaj koji Ga namjeravaše izručiti:
"Zbog čega ova pomast ne bi prodana za tristo denara i dana siromasima?"
A reče ovo ne zato što mu bijaše stalo do siromaha, nego zato što bijaše kradljivac te je, imajući kovčežić, nosio ono što se ubacivalo.
Reče dakle Isus: "Ostavi je, neka to sačuva za dan Mojega ukopa;
jer siromahe svagda imate sa sobom, a Mene nemate svagda."
A reče ovo ne zato što mu bijaše stalo do siromaha, nego zato što bijaše kradljivac te je, imajući kovčežić, nosio ono što se ubacivalo.
A ovo ne reče što se staraše za siromahe, nego što bješe lupež, i imaše kovčežić, i nošaše što se metaše u nj.
εἶπεν δὲ τοῦτο οὐχ ὅτι περὶ τῶν πτωχῶν ἔμελεν αὐτῷ, ἀλλ᾽ ὅτι κλέπτης ἦν καὶ τὸ γλωσσόκομον ἔχων καὶ τὰ βαλλόμενα ἐβάσταζεν.¶
eipen de touto ouch hoti peri tōn ptōchōn emelen autō all᾽ hoti kleptēs ēn kai to glōssokomon echōn kai ta ballomena ebastazen
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Reče pak ovo ne jer za te siromahe bijaše stalo njemu, nego jer kradljivac bijaše i tu kovčežić imajući ono ubacivano nosaše."
1. Reče pak ovo Izvornik: εἶπεν δὲ τοῦτο [eipen de touto] Gramatika: Glagol u aoristu aktiva, 3. lice jednine, uz česticu koja ovdje uvodi objašnjenje ili blagu suprotnost te pokaznu zamjenicu u akuzativu. Aorist zaokružuje Judinu izjavu kao izgovorenu činjenicu kojoj evanđelist sada razotkriva pozadinu. Značenje: Evanđelist prekida tijek pripovijedanja kako bi čitatelju dao uvid u skrivenu namjeru srca koja je ostalim sudionicima večere u tom trenutku bila nepoznata.
2. bijaše stalo njemu Izvornik: ἔμελεν αὐτῷ [emelen autō] Gramatika: Bezlični glagol u imperfektu aktiva, 3. lice jednine, s osobnom zamjenicom u dativu (doslovno: 'bijaše briga njemu'). Imperfekt izražava trajno stanje u prošlosti, pokazujući njegovu kroničnu ravnodušnost. Značenje: Razotkriva se potpuni raskorak između pobožnih riječi i nutarnjeg stava: Juda nikada nije imao istinsko suosjećanje prema potrebitima.
3. kradljivac bijaše Izvornik: κλέπτης ἦν [kleptēs ēn] Gramatika: Imenica u nominativu jednine bez člana kao imenski predikat, uz glagol 'biti' u imperfektu. Izostanak člana naglašava samu kakvoću i karakter osobe, a imperfekt opisuje njegovo ustaljeno stanje. Značenje: U Ivanovu evanđelju 'kradljivac' je snažan teološki pojam koji stoji u izravnoj suprotnosti s Dobrim pastirom: dok pastir daje život, kradljivac dolazi samo da ukrade i prisvoji.
4. kovčežić imajući Izvornik: τὸ γλωσσόκομον ἔχων [to glōssokomon echōn] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine s određenim članom i particip prezenta aktiva u nominativu jednine muškog roda. Particip prezenta označava trajnu okolnost ili službu ('budući da je držao/imao'). Značenje: Riječ je izvorno označavala kutijicu za jezičke glazbala, a potom škrinjicu za novac; povjerena mu služba zajedničkog blagajnika postala je prigoda za trajnu zlouporabu povjerenja.
5. ono ubacivano Izvornik: τὰ βαλλόμενα [ta ballomena] Gramatika: Poimeničeni particip prezenta pasiva u akuzativu množine srednjeg roda s određenim članom. Prezent pasiva ukazuje na priloge koji su se redovito, u više navrata stavljali u zajedničku blagajnu. Značenje: Označava dobrovoljne darove kojima su učenici i podupiratelji uzdržavali zajednicu i pomagali siromasima, što Judinu krađu čini još težom.
6. nosaše Izvornik: ἐβάσταζεν [ebastazen] Gramatika: Glagol u imperfektu aktiva, 3. lice jednine. Imperfekt označava ponavljanu ili trajnu radnju u prošlosti, a sam glagol je dvostrukog značenja: 'nositi' (kao zaduženje), ali i 'odnositi', 'prisvajati', 'krasti'. Značenje: Igra riječima precizno opisuje njegovu dvostruku ulogu: onaj koji je po službi nosio novac zajednice zapravo ga je potajno odnosio za sebe.
Ovaj stih (Ivan 12,6) presudan je za dublje razumijevanje karaktera Jude Iskariotskog i dinamike unutar Isusovog kruga učenika. Evanđelist Ivan izričito skida masku s Judinog lica; dok Juda javno demonstrira lažnu pobožnost i brigu za obespravljene osuđujući Marijino 'rasipništvo', tekst otkriva da je njegov prigovor proizašao isključivo iz sebične frustracije zbog izgubljene prilike za krađu novca.
Teološki, ovaj redak služi kao snažno upozorenje o destruktivnoj moći pohlepe i duhovnog licemjerja. Dosljedna upotreba imperfekta u grčkom izvorniku, osobito kod glagola koji označava krađu ('odnošaše') te kod glagola 'bijaše', nedvosmisleno ukazuje na to da Judin konačni pad i izdaja Isusa nisu bili iznenadni promašaji. Naprotiv, oni su bili kulminacija dugotrajnog procesa moralnog propadanja i tajnog, neokajanog grijeha s kojim je mjesecima, a možda i godinama, živio u neposrednoj Kristovoj blizini.