Početna ›

Ivan 12,7 — Evanđelje po Ivanu

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

"Zbog čega ova pomast ne bi prodana za tristo denara i dana siromasima?"

A reče ovo ne zato što mu bijaše stalo do siromaha, nego zato što bijaše kradljivac te je, imajući kovčežić, nosio ono što se ubacivalo.

Reče dakle Isus: "Ostavi je, neka to sačuva za dan Mojega ukopa;

jer siromahe svagda imate sa sobom, a Mene nemate svagda."

Saznade dakle veliko mnoštvo Židova da je ondje, pa dođoše ne samo zbog Isusa nego da vide i Lazara, kojega podiže iz mrtvih.

Biblija

Reče dakle Isus: "Ostavi je, neka to sačuva za dan Mojega ukopa;

Daničić-Karadžić

A Isus reče: ne dirajte u nju; ona je to dohranila za dan mojega pogreba;

Original

Εἶπεν οὖν ὁ Ἰησοῦς· ἄφες αὐτήν, ἵνα εἰς τὴν ἡμέραν τοῦ ἐνταφιασμοῦ μου τηρήσῃ αὐτό·

Izgovor

Eipen oun ho Iēsous aphes autēn ina eis tēn hēmeran tou entaphiasmou mou tērēsē auto

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Reče dakle taj Isus: Ostavi nju, da za taj dan tog ukopa mojega sačuva to;"

Analiza

1. Reče dakle Izvornik: Εἶπεν οὖν [Eipen oun] Gramatika: Glagol u aoristu aktiva, 3. lice jednine, praćen zaključnom i prijelaznom česticom. Čestica povezuje Isusov istup kao izravan i mjerodavan odgovor na prethodni Judin prigovor. Značenje: Isus autoritativno prekida prigovaranje i uzima Mariju u zaštitu, dajući njezinu činu proročko tumačenje.

2. Ostavi nju Izvornik: ἄφες αὐτήν [aphes autēn] Gramatika: Glagol u aoristu, aktiv, imperativ, 2. lice jednine, s osobnom zamjenicom u akuzativu jednine ženskog roda. Jednina imperativa pokazuje da se Isus obraća izravno Judi kao pokretaču prigovora, a aorist traži trenutačni prekid uznemiravanja. Značenje: Zapovijed zaustavlja osudu i brani slobodu čina ljubavi pred hladnim proračunima.

3. da ... sačuva to Izvornik: ἵνα ... τηρήσῃ αὐτό [ina ... tērēsē auto] Gramatika: Veznik namjere praćen glagolom u aoristu konjunktiva aktiva, 3. lice jednine, i zamjenicom u akuzativu srednjeg roda (koja se odnosi na mirisnu pomast). Izraz 'ostavi je da sačuva' tvori eliptičnu konstrukciju: ne znači da ona tek treba sačuvati ulje u budućnosti, nego da joj ne brane to što ga je sačuvala upravo za ovaj trenutak. Značenje: Marija nije rasipnica, nego čuvarica dara koji je po Božjoj providnosti bio namijenjen za vrhunski čas Isusova poslanja.

4. za taj dan tog ukopa mojega Izvornik: εἰς τὴν ἡμέραν τοῦ ἐνταφιασμοῦ μου [eis tēn hēmeran tou entaphiasmou mou] Gramatika: Prijedlog s akuzativom koji označava svrhu ili usmjerenost prema nekom vremenu, uz imenicu u genitivu jednine i posvojnu zamjenicu. Određeni članovi ističu konkretnost i neizbježnost tog nadolazećeg dana. Značenje: Imenica označava pripremu tijela za pogreb; Isus otkriva da Marijina gesta proročki anticipira njegovu skoru smrt i kraljevski ukop. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik Ἰησοῦς prilagodba je hebrejskog i aramejskog imena Ješua (יֵשׁוּעַ), skraćenog od Jehošua (יְהוֹשֻׁעַ), složenog od teofornog elementa Jahve i glagolskog korijena jaša' (spasiti).

Zaključak

Ovaj stih (Iv 12,7) predstavlja Isusovu snažnu obranu Marije i njezina čina ekstravagantne ljubavi nasuprot Judinom utilitarnom prigovoru. Dok drugi prisutni u prolijevanju dragocjene pomasti vide isključivo rasipništvo materijalnih dobara koja su se mogla unovčiti, Isus tom činu daje uzvišeno, teološko i proročko značenje, proglašavajući ga anticipacijom i dostojanstvenom pripremom za Njegov vlastiti ukop.

Teološki gledano, Isus ovdje pokazuje potpunu svijest o svojoj nadolazećoj muci i smrti na križu te njezino dragovoljno prihvaćanje. Njegove riječi preusmjeravaju pažnju učenika s prolaznih, pragmatičnih briga na središnji događaj povijesti spasenja koji se nezaustavljivo približava. Marijina posvećenost i duhovna intuicija tako bivaju opravdane i trajno utkane u evanđeosku poruku kao vrhunski primjer ispravnog prepoznavanja trenutka u kojem se časti Mesija i slavi Njegova otkupiteljska žrtva.