A reče ovo ne zato što mu bijaše stalo do siromaha, nego zato što bijaše kradljivac te je, imajući kovčežić, nosio ono što se ubacivalo.
Reče dakle Isus: "Ostavi je, neka to sačuva za dan Mojega ukopa;
jer siromahe svagda imate sa sobom, a Mene nemate svagda."
Saznade dakle veliko mnoštvo Židova da je ondje, pa dođoše ne samo zbog Isusa nego da vide i Lazara, kojega podiže iz mrtvih.
A veliki svećenici posavjetovaše se da ubiju i Lazara,
jer siromahe svagda imate sa sobom, a Mene nemate svagda."
Jer siromahe svagda imate sa sobom, a mene nemate svagda.
τοὺς πτωχοὺς γὰρ πάντοτε ἔχετε μεθ᾽ ἑαυτῶν, ἐμὲ δὲ οὐ πάντοτε ἔχετε.¶
tous ptōchous gar pantote echete meth᾽ he'autōn eme de ou pantote echete
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Te siromahe ta svagda imate sa sobom, mene pak ne svagda imate."
1. Te siromahe ta Izvornik: τοὺς πτωχοὺς γὰρ [tous ptōchous gar] Gramatika: Imenica s određenim članom u akuzativu množine muškog roda, postavljena na sam početak rečenice radi snažnog isticanja, praćena uzročnom česticom. Čestica daje obrazloženje prethodne Isusove zapovijedi. Značenje: Isus podsjeća na trajnu obvezu prema siromasima (aluzija na Ponovljeni zakon 15,11), čime ne umanjuje brigu za njih, nego razjašnjava jedinstvenost sadašnjeg trenutka.
2. svagda imate Izvornik: πάντοτε ἔχετε [pantote echete] Gramatika: Prilog vremena i glagol u prezentu aktiva, indikativ, 2. lice množine. Prezent ovdje izražava opću, trajnu činjenicu, a prijelaz na množinu pokazuje da se Isus sada obraća svim prisutnim učenicima. Značenje: Prilika za dobročinstvo prema siromasima ostaje trajno otvorena u životu zajednice i ne ovisi o jednom jedinom neponovljivom času.
3. sa sobom Izvornik: μεθ᾽ ἑαυτῶν [meth᾽ he'autōn] Gramatika: Prijedlog s povratnom zamjenicom u genitivu množine. U novozavjetnom grčkom povratna zamjenica trećeg lica množine redovito preuzima i funkciju drugog lica množine ('s vama samima'). Značenje: Siromasi nisu daleka apstrakcija, nego trajno prisutni bližnji u svakodnevnom okruženju učenika.
4. mene pak Izvornik: ἐμὲ δὲ [eme de] Gramatika: Naglašeni oblik osobne zamjenice prvog lica jednine u akuzativu uz suprotnu česticu. Upotreba punog, naglašenog oblika zamjenice na početku surečenice stvara oštar kontrast prema 'siromasima' iz prvog dijela. Značenje: Središte cijelog prizora prebacuje se na jedinstvenu i nezamjenjivu osobu samog Krista uoči njegove muke.
5. ne svagda imate Izvornik: οὐ πάντοτε ἔχετε [ou pantote echete] Gramatika: Niječna čestica, prilog vremena i glagol u prezentu indikativa aktiva, 2. lice množine. Doslovno ponavljanje glagola i priloga iz prvog dijela rečenice, ali uz negaciju, zaokružuje snažan retorički paralelizam. Značenje: Isusova tjelesna, zemaljska prisutnost među učenicima bliži se kraju, pa je iskazivanje ljubavi prema njemu prije križa hitno i neponovljivo.
Ovaj biblijski stih (koji pronalazimo u Mt 26,11; Mk 14,7 i Iv 12,8) nipošto ne predstavlja fatalističko mirenje sa socijalnom nepravdom niti opravdava zanemarivanje siromašnih. Naprotiv, Isus se oslanja na obećanje i zapovijed iz Ponovljenog zakona 15,11 ("siromaha nikad neće nestati... zato ti zapovijedam: širom otvaraj svoju ruku"), čime izravno potvrđuje trajnu i neizostavnu dužnost milosrđa. Njegov je primarni cilj ovdje obrana čina žene (Marije iz Betanije) koja ga je pomazala skupocjenom pomašću, usmjeravajući pažnju na iznimnu, kristološku i neponovljivu narav tog povijesnog trenutka uoči Njegove muke i smrti.
Stih tako suprotstavlja vječnu obvezu služenja bližnjima s prolaznim vremenom Kristovog tjelesnog bivanja na zemlji. Time nas Isus podučava duhovnom razlučivanju: premda je briga za potrebite neraskidivi dio kršćanskog života, istinsko bogoštovlje prepoznaje kada je potrebno iskazati izravno, rasipno štovanje Bogu. Prepoznavanje prioriteta u svjetlu spasenjske povijesti ključno je za pravilno razumijevanje Njegove poruke i balansa između socijalnog djelovanja i bogoštovlja.