Sada je sud ovome svijetu; sada će vladar ovoga svijeta biti izbačen van,
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Sada je sud ovome svijetu; sada će vladar ovoga svijeta biti izbačen van,
a Ja, ako budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k Sebi."
A ovo govoraše označujući kakvom je smrću imao umrijeti.
Odgovori Mu dakle mnoštvo: "Mi čusmo iz Zakona da Krist ostaje dovijeka; kako onda Ti govoriš da Sin Čovječji treba biti uzdignut? Tko je taj Sin Čovječji?"
Reče im dakle Isus: "Još je malo vremena svjetlo među vama. Hodajte dok imate svjetlo, da vas ne obuzme tama; a tko hoda u tami, ne zna kamo odlazi.
A ovo govoraše označujući kakvom je smrću imao umrijeti.
A ovo govoraše da pokaže kakvom će smrti umrijeti.
τοῦτο δὲ ἔλεγεν σημαίνων ποίῳ θανάτῳ ἤμελλεν ἀποθνῄσκειν.¶
touto de elegen sēmainōn poiō thanatō ēmellen apothnēskein
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ovo pak govoraše označujući kakvom smrću namjeravaše umirati."
1. Ovo pak govoraše Izvornik: τοῦτο δὲ ἔλεγεν [touto de elegen] Gramatika: Pokazna zamjenica u akuzativu jednine srednjeg roda, veznik prijelaza i glagol u imperfektu aktivnom, 3. lice jednine. Imperfekt stavlja naglasak na trajanje ili dublji smisao netom izrečenih riječi. Značenje: Uvodi evanđelistovo tumačenje Isusove izjave o podizanju sa zemlje (r. 32). Čestica δὲ ovdje ne označava suprotnost, nego prijelaz na objašnjenje iza kulisa.
2. označujući Izvornik: σημαίνων [sēmainōn] Gramatika: Particip prezenta aktivnog u nominativu jednine muškog roda, istovremen s glavnim glagolom 'govoraše'. Izveden je iz imenice za znak (σημεῖον). Značenje: Glagol znači davati znak, nagovijestiti ili slikovito ukazati. Isusova smrt nije tek biološki kraj, nego vrhunsko 'znamenje' u Ivanovu evanđelju, pa Njegove riječi unaprijed otkrivaju smisao tog znaka.
3. kakvom smrću Izvornik: ποίῳ θανάτῳ [poiō thanatō] Gramatika: Upitna zamjenica kakvoće i imenica u dativu jednine muškog roda. Dativ ovdje izražava način ili sredstvo kojim će se radnja izvršiti. Značenje: Zamjenica ποῖος ne pita samo 'kojom' nego 'kakvom vrstom' smrti. Time se izravno upućuje na razapinjanje na križ, jer je to bila smrt doslovnim 'podizanjem' sa zemlje, za razliku od židovskog kamenovanja.
4. namjeravaše umirati Izvornik: ἤμελλεν ἀποθνῄσκειν [ēmellen apothnēskein] Gramatika: Glagol u imperfektu aktivnom, 3. lice jednine, praćen infinitivom prezenta aktivnog. Konstrukcija s glagolom μέλλω u prošlom vremenu izražava radnju koja se u prošlosti neizbježno spremala dogoditi. Značenje: U Novom zavjetu glagol μέλλω često nosi prizvuk božanske određenosti. Isusova smrt nije slučajan ishod ljudske zavjere, nego neizbježan događaj u Božjem spasenjskom naumu koji upravo stupa na scenu.
Ovaj stih iz Evanđelja po Ivanu (Iv 12,33) predstavlja apostolovo naknadno teološko pojašnjenje Isusove izjave o vlastitom 'uzdizanju sa zemlje'. Kroz proročku simboliku, Ivan pojašnjava da Isusova tvrdnja nije samo duhovna metafora, već jasan znak i doslovno proročanstvo o raspeću – specifičnoj, sramotnoj rimskoj egzekuciji na drvetu križa, koja će ubrzo uslijediti.
Upotreba grčkog glagola 'mellō' iznimno je važna jer potvrđuje da Kristova smrt nije puki slučaj ili pobjeda njegovih neprijatelja, već neizbježno ispunjenje božanskog nauma. U Ivanovskoj teologiji, upravo je način smrti (raspeće) trenutak Isusovog konačnog proslavljanja, čime samo stradanje postaje sredstvo ostvarenja Božje slave i konačnog spasenja čovječanstva.