Evanđelje po Ivanu 4

1Kad dakle spozna Isus da čuše farizeji kako Isus čini više učenika i krsti negoli Ivan, 2premda doista sam Isus ne krštavaše, nego učenici Njegovi, 3ostavi Judeju i ode opet u Galileju. 4A morao je prolaziti kroz Samariju. 5Dolazi dakle u samarijski grad zvan Sihar, blizu zemljišta koje dade Jakov Josipu, sinu svojemu; 6a ondje bijaše izvor Jakovljev. Isus dakle, umorivši se od putovanja, sjeđaše tako na izvoru; bijaše oko šestoga sata. 7Dolazi žena iz Samarije zahvatiti vode. Govori joj Isus: "Daj Mi piti." 8Jer učenici Njegovi bijahu otišli u grad kupiti hrane. 9Kaže Mu dakle žena Samarijanka: "Kako Ti, budući da si Židov, od mene tražiš piti, koja sam žena Samarijanka?" Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima. 10Odgovori Isus i reče joj: "Kad bi znala dar Božji i tko je Onaj koji ti govori: 'Daj Mi piti', ti bi zatražila od Njega i On bi ti dao vode žive." 11Kaže Mu žena: "Gospodine, ni vedra nemaš, a zdenac je dubok; odakle Ti dakle voda živa? 12Zar si Ti veći od oca našega Jakova, koji nam dade zdenac, i sam iz njega pijaše, i sinovi njegovi i blago njegovo?" 13Odgovori Isus i reče joj: "Svaki koji pije od ove vode opet će ožednjeti. 14A tko god popije od vode koju ću mu Ja dati, nipošto neće ožednjeti dovijeka, nego će voda koju ću mu dati postati u njemu izvorom vode koja struji u život vječni." 15Govori Mu žena: "Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i ne dolazim ovamo zahvaćati." 16Govori joj: "Idi, pozovi muža svojega i dođi ovamo." 17Odgovori žena i reče: "Nemam muža." Govori joj Isus: "Dobro si rekla: 'Muža nemam'; 18jer pet si muževa imala, a ni ovaj kojeg sada imaš nije ti muž; to si istinito rekla." 19Govori Mu žena: "Gospodine, vidim da si Ti prorok. 20Očevi se naši pokloniše na ovoj gori, a vi govorite da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati." 21Govori joj Isus: "Vjeruj Mi, ženo, da dolazi ura kada se ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu nećete klanjati Ocu. 22Vi se klanjate onomu što ne znate, mi se klanjamo onomu što znamo, jer spasenje je od Židova. 23Ali dolazi ura, i sada je, kada će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini; jer i Otac traži takve koji Mu se klanjaju. 24Bog je Duh, i koji Mu se klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju." 25Govori Mu žena: "Znam da dolazi Mesija, zvani Krist; kad On dođe, navijestit će nam sve." 26Govori joj Isus: "Ja jesam, Ja koji govorim s tobom." 27I uto dođoše učenici Njegovi i čuđahu se što sa ženom govoraše; nitko ipak ne reče: "Što tražiš?" ili: "Što govoriš s njom?" 28Ostavi dakle žena vrč svoj i ode u grad te govori ljudima: 29"Dođite, vidite čovjeka koji mi reče sve što učinih! Nije li On Krist?" 30Iziđoše iz grada i dolazahu k Njemu. 31U međuvremenu moljahu Ga učenici govoreći: "Rabi, jedi!" 32A On im reče: "Ja imam hranu za jelo za koju vi ne znate." 33Govorahu dakle učenici jedni drugima: "Zar Mu netko donese jesti?" 34Govori im Isus: "Moja je hrana da vršim Volju Onoga koji Me posla i da dovršim djelo Njegovo. 35Ne govorite li vi da su još četiri mjeseca pa dolazi žetva? Gle, govorim vam: podignite oči svoje i promotrite polja, jer već su bijela za žetvu. 36Tko žanje, prima plaću i skuplja plod za život vječni, da se zajedno raduju i koji sije i koji žanje. 37Jer u tom je istinita riječ: 'Drugi je koji sije, a drugi koji žanje.' 38Ja vas poslah žeti ono oko čega se vi ne trudiste; drugi su se trudili, a vi ste u trud njihov ušli." 39A iz onoga grada mnogi od Samarijanaca povjerovaše u Njega zbog riječi žene koja je svjedočila: "Reče mi sve što učinih." 40Kad dakle dođoše k Njemu Samarijanci, moljahu Ga da ostane kod njih; i ostade ondje dva dana. 41I još mnogo više ih povjerova zbog Riječi Njegove, 42a ženi govorahu: "Više ne vjerujemo zbog tvoga govora, jer sami smo čuli i znamo da je Ovaj uistinu Spasitelj svijeta." 43A poslije ta dva dana iziđe odande u Galileju. 44Jer sam Isus posvjedoči da prorok u vlastitoj domovini nema časti. 45Kada dakle dođe u Galileju, primiše Ga Galilejci, vidjevši sve što učini u Jeruzalemu na blagdanu; jer i sami bijahu došli na blagdan. 46Dođe dakle opet u Kanu Galilejsku, gdje učini vodu vinom. I bijaše neki kraljevski službenik čiji sin bolovaše u Kafarnaumu. 47Čuvši ovaj da je Isus stigao iz Judeje u Galileju, ode k Njemu i moljaše Ga da siđe i izliječi sina njegova, jer bijaše na umoru. 48Reče mu dakle Isus: "Ako ne vidite znamenja i čudesa, nipošto nećete povjerovati." 49Govori Mu kraljevski službenik: "Gospodine, siđi prije negoli umre djetešce moje." 50Govori mu Isus: "Idi, sin tvoj živi." Povjerova čovjek Riječi koju mu reče Isus i iđaše. 51A dok on već silažaše, sluge mu njegove iziđoše ususret govoreći da dječak njegov živi. 52Raspita se dakle kod njih za sat u koji mu bi bolje. Rekoše mu dakle: "Jučer u sedmi sat ostavi ga groznica." 53Spozna dakle otac da to bi u onaj sat u koji mu reče Isus: "Sin tvoj živi." I povjerova on i sav dom njegov. 54To pak učini Isus drugo znamenje, došavši iz Judeje u Galileju.