A poslije ta dva dana iziđe odande u Galileju.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A poslije ta dva dana iziđe odande u Galileju.
Jer sam Isus posvjedoči da prorok u vlastitoj domovini nema časti.
Kada dakle dođe u Galileju, primiše Ga Galilejci, vidjevši sve što učini u Jeruzalemu na blagdanu; jer i sami bijahu došli na blagdan.
Dođe dakle opet u Kanu Galilejsku, gdje učini vodu vinom. I bijaše neki kraljevski službenik čiji sin bolovaše u Kafarnaumu.
Čuvši ovaj da je Isus stigao iz Judeje u Galileju, ode k Njemu i moljaše Ga da siđe i izliječi sina njegova, jer bijaše na umoru.
Kada dakle dođe u Galileju, primiše Ga Galilejci, vidjevši sve što učini u Jeruzalemu na blagdanu; jer i sami bijahu došli na blagdan.
A kad dođe u Galileju, primiše ga Galilejci koji bijahu vidjeli sve što učini u Jerusalimu na praznik; jer i oni idoše na praznik.
Ὅτε οὖν ἦλθεν εἰς τὴν Γαλιλαίαν, ἐδέξαντο αὐτὸν οἱ Γαλιλαῖοι πάντα ἑωρακότες ὅσα ἐποίησεν ἐν Ἱεροσολύμοις ἐν τῇ ἑορτῇ· καὶ αὐτοὶ γὰρ ἦλθον εἰς τὴν ἑορτήν.¶
Hote oun ēlthen eis tēn Galilaian edexanto auton hoi Galilaioi panta he'ōrakotes hosa epoiēsen en Hi'erosolumois en tēa he'ortēa kai autoi gar ēlthon eis tēn he'ortēn
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Kada dakle dođe u [tu] Galileju, primiše njega [ti] Galilejci, sve vidjevši koliko učini u Jeruzalemu na [tom] blagdanu; i sami naime dođoše na [taj] blagdan."
1. Kada dakle dođe Izvornik: Ὅτε οὖν ἦλθεν [Hote oun ēlthen] Gramatika: Prilog vremena praćen zaključnim veznikom 'oun' (dakle) i glagolom u aoristu aktivnom, 3. lice jednine. Aorist označava zaokružen događaj Isusova dolaska u Galileju, dok 'oun' povezuje ovaj dolazak s prethodnim stihom o proroku bez časti u vlastitom zavičaju. Značenje: Isusov povratak u Galileju izravan je nastavak Njegova misijskog puta. Veznik 'dakle' stvara napetost između netom izrečene tvrdnje da prorok nema časti u domovini i naizgled srdačnog dočeka koji slijedi.
2. primiše njega Izvornik: ἐδέξαντο αὐτὸν [edexanto auton] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa medija (deponentni glagol), 3. lice množine, s osobnim zamjenicom u akuzativu. Medijalni oblik naglašava osobno sudjelovanje subjekta u radnji: 'primiti k sebi', 'iskazati dobrodošlicu' ili 'ugostiti'. Značenje: Galilejci pružaju Isusu vanjsku dobrodošlicu i gostoprimstvo, za razliku od judejskih vlasti. Ipak, kontekst (osobito stih 48) otkriva da je to primanje temeljeno na fascinaciji čudesima, a ne na dubokoj vjeri u Njegovu riječ kakvu su pokazali Samarijanci.
3. sve vidjevši koliko učini Izvornik: πάντα ἑωρακότες ὅσα ἐποίησεν [panta heōrakotes hosa epoiēsen] Gramatika: Particip perfekta aktivnog u nominativu množine muškog roda ('heōrakotes') uz zamjenički pridjev 'panta' (sve) i odnosnu zamjenicu 'hosa' (koliko god) s glagolom u aoristu ('epoiēsen'). Perfektni particip izražava radnju koja se dogodila u prošlosti, ali čiji rezultat i dojam trajno ostaju u sadašnjosti onih koji su gledali. Značenje: Uzrok galilejske dobrodošlice leži u trajnom dojmu koji su na njih ostavila Isusova jeruzalemska djela (usp. Iv 2,23). Njihovo gledanje rezultiralo je divljenjem čudotvorcu, što evanđelist suptilno prikazuje kao početnu, ali još uvijek površnu razinu vjere.
4. i sami naime dođoše Izvornik: καὶ αὐτοὶ γὰρ ἦλθον [kai autoi gar ēlthon] Gramatika: Uzročna čestica 'gar' (naime, jer) objašnjava prethodnu tvrdnju, dok intenzivna zamjenica 'autoi' u nominativu množine naglašava subjekt ('i oni sami'). Glagol je u aoristu indikativa aktivnog i sažima njihovo hodočašće kao svršen čin. Značenje: Kao pobožni Židovi, Galilejci su hodočastili u Jeruzalem za Pashu te su bili izravni očevici Isusova djelovanja u Hramu. Time Ivan povezuje judejsku i galilejsku službu u jedinstvenu cjelinu pred istim svjedocima.
5. na [taj] blagdan Izvornik: εἰς τὴν ἑορτήν [eis tēn heortēn] Gramatika: Prijedlog smjera 'eis' s akuzativom jednine ženskog roda i određenim članom. Dok je prethodno u stihu korišten prijedlog 'en' s dativom ('na blagdanu' kao vremenski i mjesni okvir), ovdje 'eis' označava svrhu i cilj njihova putovanja. Značenje: Određeni član upućuje na već poznati blagdan Pashe (Iv 2,13.23). Blagdan koji slavi Božje oslobođenje u prošlosti postaje pozornica na kojoj se očituje djelovanje Mesije. Imena: - Galileja [Γαλιλαία (heb. הַגָּלִיל HaGalil) / Galilaia] (pokrajina) Znači: Okrug, krug, područje Tvorba: Grčki oblik potječe od hebrejske riječi 'galil' (iz korijena 'galal' - kotrljati, zaokružiti), što je izvorno označavalo 'krug' ili 'okrug' poganskih naroda (Galil ha-goyim, usp. Iz 8,23).
- Galilejci [Γαλιλαῖοι / Galilaioi] (narod) Znači: Stanovnici Galileje (Okruga) Tvorba: Etnik izveden iz imena pokrajine Galileje (od heb. 'galil' - okrug, područje), kojim se označavaju stanovnici sjevernog dijela Izraela.
- Jeruzalem [Ἱεροσόλυμα (heb. יְרוּשָׁלַיִם Yerushalayim) / Hierosolyma] (grad) Znači: Temelj mira (ili: Grad mira) Tvorba: Semitsko ime vjerojatno je složenica od zapadnosemitskog korijena 'yrw' (utemeljiti, položiti temelj) i božanskog imena Šalem ili imenice 'šalom' (mir, cjelovitost). Grčki oblik 'Hierosolyma' nastao je pučkom etimologijom koja prvi dio povezuje s grčkom riječju 'hieros' (svet).
Ovaj stih (Ivan 4,45) služi kao ključni prijelaz u narativu, prebacujući fokus na Isusovo djelovanje u Galileji nakon što je prošao kroz Judeju i Samariju. Naizgled pozitivna reakcija Galilejaca, koji ga s entuzijazmom primaju, nosi u sebi dublju teološku poruku i suptilnu kritiku koja je vrlo specifična za Ivanovo evanđelje. Njihovo prihvaćanje, naime, nije primarno utemeljeno na prepoznavanju Njegovog božanskog identiteta ili poslušnosti Njegovoj riječi, već isključivo na fascinaciji čudesima koja su vidjeli na blagdanu u Jeruzalemu.
Ova 'vjera utemeljena na znakovima' namjerno je stavljena u oštar kontrast sa Samarijancima iz prethodnih stihova, koji su uzvjerovali prvenstveno na temelju Isusove riječi, bez ikakvih popratnih čudesa. Stih tako naglašava poznati ivanovski motiv o napetosti između površne vjere koja traži vizualne i opipljive dokaze te dublje, zrele vjere koja se oslanja na samu Isusovu osobu i učenje, pripremajući time teren za događaje i govore koji će uslijediti u Galileji.