a ženi govorahu: "Više ne vjerujemo zbog tvoga govora, jer sami smo čuli i znamo da je Ovaj uistinu Spasitelj svijeta."
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
a ženi govorahu: "Više ne vjerujemo zbog tvoga govora, jer sami smo čuli i znamo da je Ovaj uistinu Spasitelj svijeta."
A poslije ta dva dana iziđe odande u Galileju.
Jer sam Isus posvjedoči da prorok u vlastitoj domovini nema časti.
Kada dakle dođe u Galileju, primiše Ga Galilejci, vidjevši sve što učini u Jeruzalemu na blagdanu; jer i sami bijahu došli na blagdan.
Dođe dakle opet u Kanu Galilejsku, gdje učini vodu vinom. I bijaše neki kraljevski službenik čiji sin bolovaše u Kafarnaumu.
Jer sam Isus posvjedoči da prorok u vlastitoj domovini nema časti.
Jer sam Isus svjedočaše da prorok na svojoj postojbini nema časti.
αὐτὸς γὰρ ὁ Ἰησοῦς ἐμαρτύρησεν ὅτι προφήτης ἐν τῇ ἰδίᾳ πατρίδι τιμὴν οὐκ ἔχει.¶
autos gar ho Iēsous emarturēsen hoti prophētēs en tēa idia patridi timēn ouk echei
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Sam jer Isus posvjedoči da prorok u vlastitoj domovini čast ne ima."
1. Sam jer Isus Izvornik: αὐτὸς γὰρ Ἰησοῦς [autos gar Iēsous] Gramatika: Zamjenica u nominativu jednine muškog roda bez člana ima intenzivno, naglašeno značenje ('sam', 'osobno'), dok je veznik postpozitivan (uvijek stoji na drugom mjestu u rečenici) i uvodi uzročno objašnjenje prethodne tvrdnje. Značenje: Naglašava da autoritet izreke koja slijedi dolazi izravno od Isusova osobnog iskustva i uvida, objašnjavajući zašto se u njegovu kretanju događa paradoksalan prijelaz između Judeje, Samarije i Galileje.
2. posvjedoči Izvornik: ἐμαρτύρησεν [emarturēsen] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, indikativ, 3. lice jednine. Aorist ovdje označava svečanu i zaokruženu izjavu koja vrijedi kao trajno ustanovljena činjenica. Značenje: Glagol svjedočiti ključan je pojam Ivanova evanđelja; Isus ovdje ne iznosi tek usputnu narodnu poslovicu, nego daje mjerodavno proročko svjedočanstvo o duhovnom sljepilu onih koji misle da ga već poznaju.
3. prorok Izvornik: προφήτης [prophētēs] Gramatika: Imenica u nominativu jednine muškog roda, bez određenog člana. Odsutnost člana daje imenici generičko, opće značenje ('bilo koji prorok', 'prorok kao takav'). Značenje: Označava čovjeka koji govori u Božje ime i objavljuje Božju volju. Isus sebe svrstava u dugu povijesnu liniju starozavjetnih proroka koji su redovito nailazili na otpor upravo među svojima.
4. u vlastitoj domovini Izvornik: ἐν τῇ ἰδίᾳ πατρίδι [en tēa idia patridi] Gramatika: Prijedložni izraz u dativu jednine ženskog roda s određenim članom. Pridjev označava strogu osobnu pripadnost ('svoj vlastiti'), za razliku od obične posvojne zamjenice. Značenje: Riječ je izvedena od imenice za oca ('zemlja otaca', zavičaj ili domovina). U dubljem teološkom smislu četvrtog evanđelja, ovaj pojam nadilazi sam Nazaret ili Galileju i aludira na Judeju i Jeruzalem kao središte Isusova vlastitog naroda koji ga nije primio (usp. Iv 1,11).
5. čast ne ima Izvornik: τιμὴν οὐκ ἔχει [timēn ouk echei] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine ženskog roda kao izravni objekt, uz glagol u prezentu aktivnom, indikativ, 3. lice jednine, negiran objektivnom niječnom česticom. Prezent je gnomski: izriče općevrijedeću, bezvremensku istinu. Značenje: Imenica izvorno označava procjenu vrijednosti, cijenu, a potom poštovanje i čast. Površna bliskost i izvanjsko poznavanje podrijetla (ili traženje pukih čudesa bez unutarnje vjere) sprječavaju ljude da u proroku prepoznaju i priznaju težinu Božjeg poslanja. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), tvorenog od teoforskog elementa JHW (Jahve) i glagolskog korijena j-š-' (spasiti, izbaviti). U stihu se ime ne pojavljuje izravno u polju hrv_tekst jer je prevedeno zamjenicom 'On', pa je ovdje naveden standardni hrvatski oblik izravno prema grčkom izvorniku.
Ovaj stih (Ivan 4,44) prenosi snažnu i univerzalnu istinu o proročkoj službi kroz povijest: poznatost i ljudska bliskost često postaju najveće prepreke za prepoznavanje božanskog autoriteta. Mještani koji proroka poznaju kroz njegovu običnu, ljudsku svakodnevicu usredotočuju se na njegovo zemaljsko podrijetlo, što ih zasljepljuje za njegovu uzvišenu, duhovnu misiju. Teološki gledano, Isus ovime prihvaća sudbinu odbačenog glasnika, čime pokazuje da njegov identitet i misija ne ovise o ljudskim priznanjima ili obiteljskim vezama. Ovo odbacivanje u vlastitom zavičaju istodobno služi kao katalizator – ono otvara put širenju Radosne vijesti izvan uskih okvira njegovog doma, omogućujući spasenje svima koji su spremni vjerovati bez obzira na geografsko ili nacionalno podrijetlo.