Početna ›

Ivan 4,42 — Evanđelje po Ivanu

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Kad dakle dođoše k Njemu Samarijanci, moljahu Ga da ostane kod njih; i ostade ondje dva dana.

I još mnogo više ih povjerova zbog Riječi Njegove,

a ženi govorahu: "Više ne vjerujemo zbog tvoga govora, jer sami smo čuli i znamo da je Ovaj uistinu Spasitelj svijeta."

A poslije ta dva dana iziđe odande u Galileju.

Jer sam Isus posvjedoči da prorok u vlastitoj domovini nema časti.

Biblija

a ženi govorahu: "Više ne vjerujemo zbog tvoga govora, jer sami smo čuli i znamo da je Ovaj uistinu Spasitelj svijeta."

Daničić-Karadžić

A ženi govorahu: sad ne vjerujemo više za tvoju besjedu, jer sami čusmo i poznasmo da je ovaj zaista spas svijetu, Hristos.

Original

τῇ τε γυναικὶ ἔλεγον ὅτι οὐκέτι διὰ τὴν σὴν λαλιὰν πιστεύομεν· αὐτοὶ γὰρ ἀκηκόαμεν καὶ οἴδαμεν ὅτι οὗτός ἐστιν ἀληθῶς ὁ σωτὴρ τοῦ κόσμου ὁ χριστός.¶

Izgovor

tēa te gunaiki elegon hoti ouketi dia tēn sēn lalian pisteuomen autoi gar akēkoamen kai oidamen hoti houtos estin alēthōs ho sōtēr tou kosmou ho christos

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"[Toj] pak ženi govorahu da više ne zbog [tog] tvog govora vjerujemo; sami naime smo čuli i znamo da ovaj jest uistinu [taj] Spasitelj [tog] svijeta."

Analiza

1. govorahu Izvornik: ἔλεγον [elegon] Gramatika: Glagol u imperfektu aktiva, 3. lice množine. Imperfekt označava trajnu ili opetovanu radnju u prošlosti, pokazujući da su mještani više puta ili u živom razgovoru uvjeravali ženu u svoju novostečenu vjeru. Značenje: Pokazuje živu duhovnu dinamiku u Samariji: ono što je počelo ženinim svjedočanstvom sada postaje stalna tema razgovora cijele zajednice.

2. zbog [tog] tvog govora Izvornik: διὰ τὴν σὴν λαλιὰν [dia tēn sēn lalian] Gramatika: Prijedlog s akuzativom ovdje izražava uzrok ('zbog'). Imenica u akuzativu jednine ženskog roda označava neformalan govor, kazivanje ili vijest kojom se nešto prenosi. Značenje: Stoji u namjernom kontrastu s Kristovom riječju iz prethodnog stiha: ljudsko je kazivanje poticaj i most prema vjeri, ali nije njezin konačni temelj.

3. vjerujemo Izvornik: πιστεύομεν [pisteuomen] Gramatika: Glagol u prezentu aktiva, 1. lice množine. Prezent ovdje izražava trajno stanje vjere u kojem se govornici sada nalaze. Značenje: Označava prijelaz s početnog prihvaćanja tuđeg svjedočanstva na trajno, osobno povjerenje u Isusa.

4. sami naime smo čuli Izvornik: αὐτοὶ γὰρ ἀκηκόαμεν [autoi gar akēkoamen] Gramatika: Naglašena zamjenica u nominativu množine ('mi sami') ističe osobno iskustvo, dok uzročni veznik uvodi obrazloženje. Glagol je u perfektu aktiva, 1. lice množine, što označava prošlu radnju čije posljedice trajno ostaju u sadašnjosti. Značenje: Perfekt naglašava da njihovo slušanje Isusa nije bilo tek prolazan događaj, nego susret koji je u njima ostavio trajan duhovni učinak.

5. znamo Izvornik: οἴδαμεν [oidamen] Gramatika: Glagol u perfektu s prezentskim značenjem, 1. lice množine. Označava unutarnje, cjelovito i sigurno znanje koje je plod uvida, a ne tek postupnog učenja. Značenje: U Ivanovu evanđelju vjera i spoznaja duboko su povezane: iz osobnog slušanja Kristove riječi rađa se nutarnja sigurnost o njegovu identitetu.

6. [taj] Spasitelj [tog] svijeta Izvornik: ὁ σωτὴρ τοῦ κόσμου [ho sōtēr tou kosmou] Gramatika: Imenica u nominativu jednine muškog roda s određenim članom koji ističe jedinstvenost('taj jedini Spasitelj'), praćena imenicom u genitivu jednine koji označava objekt spasenja. Značenje: Vrhunac cijelog odlomka: Samarijanci nadilaze uske nacionalne okvire i priznaju Isusa kao univerzalnog Otkupitelja cijelog čovječanstva, nasuprot rimskim carevima koji su za sebe svojatali taj naslov.

Zaključak

Ovaj stih (Ivan 4:42) predstavlja izvanredan teološki vrhunac izvještaja o Isusovom susretu sa Samarijankom i samarijanskim narodom. Pokazuje snažnu duhovnu evoluciju: prelazak s vjere posredovane tuđim svjedočanstvom (ženin govor - 'lalia') na snažnu, osobnu vjeru utemeljenu na izravnom susretu sa živom Riječi. Upotreba perfekta ('čusmo', 'znamo') naglašava trajnu sigurnost koju su mještani stekli tim osobnim susretom.

Nadalje, stih donosi revolucionarnu misijsku poruku. Samarijanci, koji su od strane Židova bili smatrani autsajderima, u Evanđelju po Ivanu prvi su koji Isusu daju titulu 'Spasitelj svijeta' (Sotēr tou kosmou). To jasno najavljuje univerzalnost kršćanske poruke: Isusovo spasenje nadilazi nacionalne, etničke i religijske granice te je otvoreno cijelom čovječanstvu.