Početna ›

Ivan 4,40 — Evanđelje po Ivanu

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Ja vas poslah žeti ono oko čega se vi ne trudiste; drugi su se trudili, a vi ste u trud njihov ušli."

A iz onoga grada mnogi od Samarijanaca povjerovaše u Njega zbog riječi žene koja je svjedočila: "Reče mi sve što učinih."

Kad dakle dođoše k Njemu Samarijanci, moljahu Ga da ostane kod njih; i ostade ondje dva dana.

I još mnogo više ih povjerova zbog Riječi Njegove,

a ženi govorahu: "Više ne vjerujemo zbog tvoga govora, jer sami smo čuli i znamo da je Ovaj uistinu Spasitelj svijeta."

Biblija

Kad dakle dođoše k Njemu Samarijanci, moljahu Ga da ostane kod njih; i ostade ondje dva dana.

Daničić-Karadžić

Kad dođoše dakle Samarjani k njemu, moljahu ga da bi ostao kod njih; i ondje osta dva dana.

Original

ὡς οὖν ἦλθον πρὸς αὐτὸν οἱ Σαμαρῖται, ἠρώτων αὐτὸν μεῖναι παρ᾽ αὐτοῖς. καὶ ἔμεινεν ἐκεῖ δύο ἡμέρας.

Izgovor

hōs oun ēlthon pros auton hoi Samaritai ērōtōn auton meinai par᾽ autois kai emeinen ekei duo hēmeras

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Kad dakle dođoše k njemu ti Samarijanci, pitahu ga ostati kod njih. I ostade ondje dva dana."

Analiza

1. Kad dakle dođoše Izvornik: ὡς οὖν ἦλθον [hōs oun ēlthon] Gramatika: Vremenski prilog (veznik) uz zaključnu česticu οὖν i glagol u aoristu aktivnom, 3. lice množine. Čestica οὖν povezuje njihov dolazak kao logičnu posljedicu ženina svjedočanstva iz prethodnog stiha. Značenje: Početna vjera potaknuta tuđim svjedočanstvom ne ostaje pasivna, nego pokreće ljude da sami izađu iz svoga grada i osobno potraže Isusa.

2. pitahu ga Izvornik: ἠρώτων αὐτὸν [ērōtōn auton] Gramatika: Glagol u imperfektu aktivnom, 3. lice množine, s akuzativom osobne zamjenice. Za razliku od aorista koji prethodi i slijedi, imperfekt ovdje izražava trajnu, ponavljanu i usrdnu molbu ('moljahu ga', 'navaljivahu s molbom'). Značenje: U novozavjetnom grčkom ovaj glagol osim 'pitati' znači i 'moliti'; njihov trajni vapaj otkriva duboku duhovnu žeđ i iskrenu želju za zajedništvom s Isusom.

3. ostati kod njih Izvornik: μεῖναι παρ᾽ αὐτοῖς [meinai par' autois] Gramatika: Infinitiv aorista aktivnog uz prijedlog s dativom množine osobne zamjenice. Prijedlog παρὰ s dativom označava blisku prisutnost i boravak u nečijem domu i zajednici. Značenje: Glagol 'ostati' (μένω) jedan je od najvažnijih teoloških pojmova u Ivanovu evanđelju, gdje označava trajno zajedništvo i prebivanje Boga s ljudima.

4. I ostade ondje dva dana Izvornik: καὶ ἔμεινεν ἐκεῖ δύο ἡμέρας [kai emeinen ekei duo hēmeras] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice jednine, uz prilog mjesta i akuzativ množine ženskog roda. Akuzativ vremena (δύο ἡμέρας) ovdje izražava trajanje radnje ('kroz dva dana'). Značenje: Isus ruši stoljetne vjerske i etničke barijere o obrednoj nečistoći Samarijanaca te prima njihovo gostoprimstvo, čime na djelu potvrđuje da je spasenje namijenjeno svim narodima. Imena: - Samarijanci [Σαμαρῖται (od heb. שֹׁמְרוֹנִים Šomronim) / Samaritai] (narod) Znači: Stanovnici Samarije, odnosno 'čuvari' (prema korijenu imena grada ili prema vlastitom tumačenju kao 'čuvari Zakona') Tvorba: Grčki naziv potječe od imena pokrajine i nekadašnje prijestolnice Sjevernog kraljevstva Samarije (heb. Šomron), što dolazi od osobama imena Šemer (1 Kr 16,24) i semitskog korijena šamar ('čuvati', 'stražariti', dakle 'stražarnica').

Zaključak

Ovaj stih (Iv 4,40) predstavlja snažan teološki trenutak rušenja višestoljetnih etničkih i religijskih barijera između Židova i Samarijanaca. Inicijativa Samarijanaca koji dolaze k Isusu i njihova usrdna molba da prebiva s njima svjedoči o izvanrednoj otvorenosti njihovih srca za spasenje.

Isusov pristanak da ostane u njihovoj sredini demonstrira univerzalnost Božje milosti koja ne poznaje ljudske predrasude ni kulturološke prepreke. Glagol 'ostati' (grč. meno), središnji u Ivanovoj teologiji za izražavanje odnosa vjernika i Boga, ovdje dobiva svoju divnu praktičnu primjenu: Božja prisutnost daruje se svima koji Ga iskreno traže.