Odgovori žena i reče: "Nemam muža." Govori joj Isus: "Dobro si rekla: 'Muža nemam';
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Odgovori žena i reče: "Nemam muža." Govori joj Isus: "Dobro si rekla: 'Muža nemam';
jer pet si muževa imala, a ni ovaj kojeg sada imaš nije ti muž; to si istinito rekla."
Govori Mu žena: "Gospodine, vidim da si Ti prorok.
Očevi se naši pokloniše na ovoj gori, a vi govorite da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati."
Govori joj Isus: "Vjeruj Mi, ženo, da dolazi ura kada se ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu nećete klanjati Ocu.
Govori Mu žena: "Gospodine, vidim da si Ti prorok.
Reče mu žena: Gospode! vidim da si ti prorok.
Λέγει αὐτῷ ἡ γυνή· κύριε, θεωρῶ ὅτι προφήτης εἶ σύ.
Legei autō hē gunē kurie theōrō hoti prophētēs ei su
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Govori njemu ta žena: Gospodine, motrim da prorok jesi ti."
1. Gospodine Izvornik: κύριε [kurie] Gramatika: Imenica u vokativu jednine muškog roda, izravno oslovljavanje sugovornika. Značenje: Riječ kojom se u običnom govoru iskazuje uljudno poštovanje ('gospodine'), ali u Ivanovu evanđelju kod Samarijanke označava postupni rast u spoznaji Isusova božanskog autoriteta.
2. motrim Izvornik: θεωρῶ [theōrō] Gramatika: Glagol u prezentu aktiva indikativa, 1. lice jednine; označava pažljivo promatranje, razabiranje i uočavanje dubljeg smisla, a ne tek obični fizički vid. Značenje: Suočena s Isusovim nadnaravnim uvidom u njezinu intimnu prošlost, žena prelazi s izvanjskog gledanja nepoznatog Židova na unutarnje prepoznavanje Božjeg poslanika.
3. prorok jesi ti Izvornik: προφήτης εἶ σύ [prophētēs ei su] Gramatika: Imenica u nominativu jednine stoji bez člana kao imenski predikat ispred glagola 'biti' u 2. licu jednine prezenta. Osobna zamjenica u nominativu na samom je kraju izričito navedena radi snažnog isticanja subjekta. Značenje: Odsutnost člana ističe svojstvo i narav ('ti imaš dar i službu proroka'), što je u samarijanskoj teologiji, koja je čekala dolazak proroka sličnog Mojsiju (Taheba), golemi korak prema prepoznavanju Mesije.
Ovaj stih (Ivan 4,19) predstavlja ključnu prekretnicu u dijalogu između Isusa i Samarijanke na Jakovljevom zdencu. Suočena s Isusovim nadnaravnim uvidom u njezin najintimniji i grešni život, žena doživljava duhovno buđenje. Prekida dotadašnji svjetovni način razgovora i izražava spoznaju da pred njom ne stoji samo običan putnik iz Judeje, već netko tko posjeduje božanski autoritet, znanje i poslanje.
Njezino prepoznavanje Isusa kao proroka označava važan korak u procesu rasta njezine vjere, koja će ubrzo nakon toga dovesti do toga da ga prepozna kao Krista, a naposljetku i kao Spasitelja svijeta. Ovaj trenutak savršeno ilustrira širu teološku temu Ivanovog evanđelja: postepeno objavljivanje Isusovog identiteta i otvaranje duhovnih očiju onima koji iskreno traže istinu, potpuno neovisno o njihovom etničkom podrijetlu ili osobnoj prošlosti.