Govori joj: "Idi, pozovi muža svojega i dođi ovamo."
Govori joj: "Idi, pozovi muža svojega i dođi ovamo."
Odgovori žena i reče: "Nemam muža." Govori joj Isus: "Dobro si rekla: 'Muža nemam';
jer pet si muževa imala, a ni ovaj kojeg sada imaš nije ti muž; to si istinito rekla."
Govori Mu žena: "Gospodine, vidim da si Ti prorok.
Očevi se naši pokloniše na ovoj gori, a vi govorite da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati."
jer pet si muževa imala, a ni ovaj kojeg sada imaš nije ti muž; to si istinito rekla."
Jer si pet muževa imala, i sad koga imaš nije ti muž; to si pravo kazala.
πέντε γὰρ ἄνδρας ἔσχες, καὶ νῦν ὃν ἔχεις οὐκ ἔστιν σου ἀνήρ· τοῦτο ἀληθὲς εἴρηκας.¶
pente gar andras esches kai nun hon echeis ouk estin sou anēr touto alēthes eirēkas
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Pet naime muževa imade, i sada kojega imaš ne jest tvoj muž; ovo istinito si rekla."
1. Pet naime muževa imade Izvornik: πέντε γὰρ ἄνδρας ἔσχες [pente gar andras esches] Gramatika: Uzročni veznik stoji na drugom mjestu u rečenici i uvodi obrazloženje. Glagol je u aoristu aktiva indikativa, 2. lice jednine, što svih pet prošlih brakova sažima kao cjelovitu, završenu prošlost. Značenje: Isus iznosi nadnaravno znanje o njezinoj prošlosti, ne da bi je javno posramio, nego da bi joj pokazao kako pred Njim nema skrivenih područja te da On poznaje sve njezine dotadašnje životne lomove.
2. i sada kojega imaš Izvornik: καὶ νῦν ὃν ἔχεις [kai nun hon echeis] Gramatika: Vremenski prilog 'sada' i glagol u prezentu aktiva indikativa, 2. lice jednine, stoje u oštroj vremenskoj i vidskoj suprotnosti prema prethodnom aoristu. Odnosna zamjenica u akuzativu jednine muškog roda uvodi zavisnu rečenicu koja služi kao subjekt glavne tvrdnje. Značenje: Prijelaz s aorista na prezent povlači jasnu crtu između pet prošlih brakova i njezina sadašnjeg stanja, koje je trajno, ali neuređeno i bez bračnog zavjeta.
3. ne jest tvoj muž Izvornik: οὐκ ἔστιν σου ἀνήρ [ouk estin sou anēr] Gramatika: Prezent indikativa glagola 'biti' uz posvojni genitiv osobne zamjenice 2. lica jednine, koji je stavljen ispred same imenice u nominativu radi jačeg isticanja pripadnosti. Značenje: Naglašavanjem riječi 'tvoj' Isus precizno razotkriva njezinu stvarnost: čovjek s kojim živi ne pripada joj po zakonitom bračnom savezu, čime njezina unutarnja žeđ za pravim zajedništvom ostaje neutažena.
4. ovo istinito si rekla Izvornik: τοῦτο ἀληθὲς εἴρηκας [touto alēthes eirēkas] Gramatika: Pokazna zamjenica i pridjev u akuzativu jednine srednjeg roda (ovdje u predikatnoj funkciji: 'kao nešto istinito'). Glagol je u perfektu aktiva indikativa, 2. lice jednine, što označava prošlu radnju čiji rezultat trajno stoji. Značenje: Za razliku od prethodnog aorista ('reče'), perfektom Isus daje konačni pečat njezinoj izjavi: ono što je izgovorila ostaje stajati kao neporeciva i trajna istina. Stilski figura inkluzije (okvira) zatvara Isusov odgovor istom potvrdom kojom je i počeo.
Ovaj stih (Ivan 4:18) predstavlja prijelomnu točku u Isusovom razgovoru sa Samarijankom na Jakovljevom zdencu. Isus svojim božanskim sveznanjem zahvaća najdublje i najskrivenije dijelove njezinog života, navodeći točan broj njezinih propalih brakova (pet) i nezakonitost trenutne veze. Njegov primarni cilj pritom nije osuda, već dovođenje žene u stanje suočavanja s Istinom; jedino priznanjem vlastitog slomljenog stanja i duhovne žeđi ona može primiti 'vodu živu' koju joj On nudi.
Teološki gledano, ovaj redak savršeno oslikava Kristov pristup grešniku: On susreće osobu u potpunoj stvarnosti njenog grijeha, ne umanjujući težinu situacije, ali istovremeno valorizira njenu iskrenost i ranjivost ('ovo istinito rekla si'). To priznanje ruši njezine obrambene mehanizme, priprema njezino srce za spoznaju da je On iščekivani Mesija te ju naposljetku poziva na autentično štovanje Boga u duhu i istini.