Vi se klanjate onomu što ne znate, mi se klanjamo onomu što znamo, jer spasenje je od Židova.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Vi se klanjate onomu što ne znate, mi se klanjamo onomu što znamo, jer spasenje je od Židova.
Ali dolazi ura, i sada je, kada će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini; jer i Otac traži takve koji Mu se klanjaju.
Bog je Duh, i koji Mu se klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju."
Govori Mu žena: "Znam da dolazi Mesija, zvani Krist; kad On dođe, navijestit će nam sve."
Govori joj Isus: "Ja jesam, Ja koji govorim s tobom."
Bog je Duh, i koji Mu se klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju."
Bog je duh; i koji mu se mole, duhom i istinom treba da se mole.
πνεῦμα ὁ θεός, καὶ τοὺς προσκυνοῦντας αὐτὸν ἐν πνεύματι καὶ ἀληθείᾳ δεῖ προσκυνεῖν.¶
pneuma ho theos kai tous proskunountas auton en pneumati kai alētheia dei proskunein
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Duh taj Bog, i te klanjajuće se njemu u duhu i istini treba klanjati se."
1. Duh taj Bog Izvornik: πνεῦμα ὁ θεός [pneuma ho theos] Gramatika: Imenska rečenica bez izrečenog glagola 'biti' (kopule), u kojoj predikatna imenica 'Duh' (u nominativu bez člana) stoji na prvom mjestu radi snažnog naglaska, ispred subjekta 'Bog' (s određenim članom). Odsutnost člana uz riječ 'Duh' pokazuje da se opisuje Božja bit i narav, a ne poistovjećivanje dvaju pojmova. Značenje: Izjava 'Bog je Duh' ne opisuje Boga samo filozofski kao nematerijalno biće, nego objavljuje da je Bog u svojoj biti oživljujuća, božanska i sveta stvarnost iznad svakog zemaljskog ograničenja i hrama.
2. te klanjajuće se njemu Izvornik: τοὺς προσκυνοῦντας αὐτὸν [tous proskunountas auton] Gramatika: Određeni član i particip prezenta aktivnog u akuzativu množine muškog roda, s objektom u akuzativu jednine. Ovaj akuzativ služi kao subjekt uz naredni infinitiv (konstrukcija akuzativa s infinitivom). Značenje: Prezentni particip ponovno definira vjernike kroz njihov trajni, živi odnos štovanja Boga.
3. u duhu i istini Izvornik: ἐν πνεύματι καὶ ἀληθείᾳ [en pneumati kai alētheia] Gramatika: Prijedložni izraz s dativom jednine dviju imenica povezanih veznikom, stavljen ispred glagola radi isticanja. Dativ označava sferu i način u kojem se radnja odvija. Značenje: Budući da je sam Bog Duh, istinski odnos s Njim moguć je jedino u sferi Njegova Duha i Njegove objavljene Istine.
4. treba klanjati se Izvornik: δεῖ προσκυνεῖν [dei proskunein] Gramatika: Bezlični glagol u prezentu indikativa aktivnog, 3. lice jednine, praćen infinitivom prezenta aktivnog. U Novom zavjetu ovaj bezlični glagol redovito izražava božansku nužnost ('božanski treba'), tj. ono što proizlazi iz Božje volje i naravi, a ne tek ljudskog propisa. Značenje: Samarijanka je u 20. stihu pitala za zemljopisno mjesto gdje se 'treba' klanjati, a Isus premješta tu božansku nužnost s fizičkog prostora na duhovnu stvarnost usklađenu sa samom Božjom naravi.
Ovaj stih (Ivan 4,24) donosi revolucionarnu promjenu u razumijevanju odnosa između čovjeka i Boga. Isus Krist Samarijanki otkriva da Bog po svojoj naravi nije ograničen prostorom, materijom niti ljudskim tvorevinama poput hramova u Jeruzalemu ili na gori Gerizim. Zato što je Njegova priroda čisti duh, Njegova prisutnost je univerzalna i obuhvaća sve.
Iz takve Božje naravi proizlazi božanska nužnost ('dei') da Mu se ljudi klanjaju na način koji odgovara Njegovoj biti. Klanjati se 'u duhu i istini' znači odbaciti puko izvanjsko ispunjavanje rituala i normi. To zahtijeva pristupanje Bogu cijelim svojim unutarnjim bićem, pod vodstvom Svetog Duha te u apsolutnoj iskrenosti i skladu s Istinom koja je utjelovljena i objavljena u Isusu Kristu.