Govori joj Isus: "Vjeruj Mi, ženo, da dolazi ura kada se ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu nećete klanjati Ocu.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Govori joj Isus: "Vjeruj Mi, ženo, da dolazi ura kada se ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu nećete klanjati Ocu.
Vi se klanjate onomu što ne znate, mi se klanjamo onomu što znamo, jer spasenje je od Židova.
Ali dolazi ura, i sada je, kada će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini; jer i Otac traži takve koji Mu se klanjaju.
Bog je Duh, i koji Mu se klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju."
Govori Mu žena: "Znam da dolazi Mesija, zvani Krist; kad On dođe, navijestit će nam sve."
Ali dolazi ura, i sada je, kada će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini; jer i Otac traži takve koji Mu se klanjaju.
Ali ide vrijeme, i već je nastalo, kad će se pravi bogomoljci moliti ocu duhom i istinom, jer otac hoće takovijeh bogomoljaca.
ἀλλ᾽ ἔρχεται ὥρα καὶ νῦν ἐστιν, ὅτε οἱ ἀληθινοὶ προσκυνηταὶ προσκυνήσουσιν τῷ πατρὶ ἐν πνεύματι καὶ ἀληθείᾳ· καὶ γὰρ ὁ πατὴρ τοιούτους ζητεῖ τοὺς προσκυνοῦντας αὐτόν.
all᾽ erchetai hōra kai nun estin hote hoi alēthinoi proskunētai proskunēsousin tō patri en pneumati kai alētheia kai gar ho patēr toioutous zētei tous proskunountas auton
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Nego dolazi ura i sada jest, kada ti istinski klanjatelji poklonit će se tomu Ocu u duhu i istini; i jer taj Otac takve traži te klanjajuće se njemu."
1. Nego dolazi ura i sada jest Izvornik: ἀλλ᾽ ἔρχεται ὥρα καὶ νῦν ἐστιν [all᾽ erchetai hōra kai nun estin] Gramatika: Snažni suprotni veznik uvodi prezentni glagol kretanja i priložnu oznaku sadašnjosti s glagolom 'biti' u prezentu. Spoj futura u najavi i prezenta ('i sada jest') stvara napetost između budućnosti i sadašnjosti. Značenje: Izraz 'i sada jest' očituje ostvarenu eshatologiju: očekivano buduće mesijansko doba već je započelo u samoj Isusovoj osobi i prisutnosti.
2. ti istinski klanjatelji Izvornik: οἱ ἀληθινοὶ προσκυνηταὶ [hoi alēthinoi proskunētai] Gramatika: Određeni član, pridjev i imenica u nominativu množine muškog roda. Pridjev ne označava samo 'istinit' nasuprot lažnom, nego 'pravi, autentični, konačni' nasuprot predslikama i sjenama. Značenje: Novi klanjatelji ne zamjenjuju samo lažno štovanje pravim, već ostvaruju puninu bogoštovlja prema kojoj su raniji hramski obredi bili tek pripremna slika.
3. u duhu i istini Izvornik: ἐν πνεύματι καὶ ἀληθείᾳ [en pneumati kai alētheia] Gramatika: Jedan prijedlog upravlja dvjema imenicama u dativu jednine (srednjeg i ženskog roda) bez određenog člana, povezanima veznikom. Dijeljenje istog prijedloga čvrsto povezuje oba pojma u jedinstvenu stvarnost (hendijada). Značenje: Ovo ne označava tek ljudsku unutarnju iskrenost nasuprot izvanjskim obredima, već klanjanje omogućeno Duhom Božjim (kojeg Isus daje kao 'živu vodu') i utemeljeno u Božjoj Istini utjelovljenoj u Kristu.
4. i jer taj Otac takve traži Izvornik: καὶ γὰρ ὁ πατὴρ τοιούτους ζητεῖ [kai gar ho patēr toioutous zētei] Gramatika: Spoj veznika ('jer i' / 'naime i') uvodi obrazloženje, uz pokaznu zamjenicu kakvoće u akuzativu množine i glagol u prezentu indikativa aktivnog, 3. lice jednine. Prezent naglašava trajnu Očevu inicijativu. Značenje: U središtu bogoštovlja nije čovjekovo traženje Boga, nego Božje aktivno traženje čovjeka; upravo se u Isusovu razgovoru sa Samarijankom očituje kako Otac traži i pronalazi svoje klanjatelje.
5. te klanjajuće se njemu Izvornik: τοὺς προσκυνοῦντας αὐτόν [tous proskunountas auton] Gramatika: Poimeničeni particip prezenta aktivnog u akuzativu množine muškog roda s određenim članom, praćen osobnom zamjenicom u akuzativu. Particip ovdje stoji kao predikatni dodatak uz zamjenicu 'takve' ('traži da takvi budu oni koji mu se klanjaju'). Značenje: Particip prezenta označava trajnu narav i životni stav vjernika čije je cijelo postojanje obilježeno odnosom s Ocem.
Ovaj stih iz Ivanova evanđelja (Iv 4,23) predstavlja ključnu prekretnicu u biblijskom poimanju bogoštovlja. Isus ukida dotadašnje geografske i religijske barijere (poput hrama u Jeruzalemu ili na gori Gerizim) te najavljuje novo eshatološko doba. Istinsko štovanje prestaje biti ograničeno na vanjske rituale i specifična mjesta te postaje unutarnja stvarnost omogućena silom Svetoga Duha.
Prema Isusovim riječima, Bog Otac aktivno traži odnos sa svojim stvorenjima. Klanjanje 'u duhu i istini' predstavlja čovjekov cjeloviti odgovor na Božju objavu u Kristu. To je štovanje potaknuto Duhom Svetim i utemeljeno na Istini, pozivajući vjernike na intimno, iskreno i preobražavajuće zajedništvo s Bogom koje nadilazi svaku formu.