Očevi se naši pokloniše na ovoj gori, a vi govorite da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati."
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Očevi se naši pokloniše na ovoj gori, a vi govorite da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati."
Govori joj Isus: "Vjeruj Mi, ženo, da dolazi ura kada se ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu nećete klanjati Ocu.
Vi se klanjate onomu što ne znate, mi se klanjamo onomu što znamo, jer spasenje je od Židova.
Ali dolazi ura, i sada je, kada će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini; jer i Otac traži takve koji Mu se klanjaju.
Bog je Duh, i koji Mu se klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju."
Vi se klanjate onomu što ne znate, mi se klanjamo onomu što znamo, jer spasenje je od Židova.
Vi ne znate čemu se molite; a mi znamo čemu se molimo: jer je spasenije od Jevreja.
ὑμεῖς προσκυνεῖτε ὃ οὐκ οἴδατε, ἡμεῖς προσκυνοῦμεν ὃ οἴδαμεν, ὅτι ἡ σωτηρία ἐκ τῶν Ἰουδαίων ἐστίν.
humeis proskuneite ho ouk oidate hēmeis proskunoumen ho oidamen hoti hē sōtēria ek tōn Ioudaiōn estin
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Vi klanjate se što ne znate, mi klanjamo se što znamo, jer to spasenje iz tih Židova jest."
1. Vi klanjate se Izvornik: ὑμεῖς προσκυνεῖτε [humeis proskuneite] Gramatika: Osobna zamjenica 2. lica množine u nominativu uz glagol u prezentu indikativa aktivnog, 2. lice množine. Budući da glagolski nastavak već sadrži lice, izričito navođenje zamjenice stvara snažan naglasak i suprotnost ('Vi' naspram 'mi'). Značenje: Zamjenica u množini pokazuje da Isus u Samarijanki gleda predstavnicu cijelog samarijanskog naroda i njihove vjerske tradicije.
2. što ne znate Izvornik: ὃ οὐκ οἴδατε [ho ouk oidate] Gramatika: Odnosna zamjenica u akuzativu jednine srednjeg roda, praćena objektivnom niječnom česticom i glagolom koji je po obliku perfekt, ali ima značenje prezenta ('znati', 'poznavati'). Srednji rod zamjenice ('ono što') umjesto muškog ('onoga koga') naglašava neodređenost i nepotpunost samarijanskog poimanja Boga. Značenje: Samarijanci su priznavali samo Petoknjižje, odbacujući proročke knjige i povijesni razvoj Božje objave, zbog čega je njihovo poznavanje Boga ostalo krnje i odvojeno od punine povijesti spasenja.
3. mi klanjamo se što znamo Izvornik: ἡμεῖς προσκυνοῦμεν ὃ οἴδαμεν [hēmeis proskunoumen ho oidamen] Gramatika: Naglašena osobna zamjenica 1. lica množine u nominativu uz glagole u 1. licu množine prezenta. Paralelna struktura s prvim dijelom rečenice izravno suprotstavlja dvije zajednice. Značenje: Isus se ovdje poistovjećuje sa židovskim narodom i potvrđuje autentičnost starozavjetne objave povjerene Izraelu, u kojoj se Bog očitovao kroz Savez i proroke.
4. jer to spasenje iz tih Židova jest Izvornik: ὅτι ἡ σωτηρία ἐκ τῶν Ἰουδαίων ἐστίν [hoti hē sōtēria ek tōn Ioudaiōn estin] Gramatika: Uzročni veznik uvodi imenicu ženskog roda s određenim članom ('to spasenje', tj. obećano mesijansko spasenje), prijedložni izraz s genitivom podrijetla/izvora ('iz') te glagol 'biti' u prezentu. Značenje: Prijedlog 'iz' označava povijesno ishodište, a ne isključivo vlasništvo: spasenje cijelom svijetu dolazi iz židovskog naroda po Mesiji, čime se potvrđuje Božja vjernost obećanjima danim ocima. Imena: - Židovi [Ἰουδαῖοι (heb. יְהוּדִים) / Ioudaioi] (narod) Znači: Pripadnici Judina plemena / Hvaljeni (Slavljeni) Tvorba: Grčki etnik izveden iz imena pokrajine Judeje i patrijarha Jude (heb. Jehuda), koje potječe od hebrejskog glagolskog korijena 'jadah' u značenju 'hvaliti', 'slaviti' ili 'zahvaljivati' Bogu.
Ovaj stih (Ivan 4,22) predstavlja ključan trenutak u Isusovom razgovoru sa Samarijankom, gdje Isus potvrđuje povijesnu i teološku autentičnost židovske vjere u odnosu na samarijanski sinkretizam. Isus naglašava da spasiteljski plan, suvereno vođen od Boga, ima svoje povijesno ishodište u Izraelu; kroz njih su dani Zakon, Proroci i obećanja, te kroz njihovu lozu dolazi konačni Spasitelj svijeta, sam Isus.
Ipak, iako Isus ovdje jasno brani povijesni prioritet Židova kao kanala spasenja, kontekst poglavlja otkriva da to spasenje neće ostati ekskluzivno. Izjavljujući da 'spasenje dolazi od Židova', Isus zapravo priprema teren za sljedeći stih u kojem najavljuje univerzalno štovanje Oca 'u duhu i istini', koje će uskoro nadilaziti sve nacionalne, geografske i etničke granice.