Zar si Ti veći od oca našega Jakova, koji nam dade zdenac, i sam iz njega pijaše, i sinovi njegovi i blago njegovo?"
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Zar si Ti veći od oca našega Jakova, koji nam dade zdenac, i sam iz njega pijaše, i sinovi njegovi i blago njegovo?"
Odgovori Isus i reče joj: "Svaki koji pije od ove vode opet će ožednjeti.
A tko god popije od vode koju ću mu Ja dati, nipošto neće ožednjeti dovijeka, nego će voda koju ću mu dati postati u njemu izvorom vode koja struji u život vječni."
Govori Mu žena: "Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i ne dolazim ovamo zahvaćati."
Govori joj: "Idi, pozovi muža svojega i dođi ovamo."
A tko god popije od vode koju ću mu Ja dati, nipošto neće ožednjeti dovijeka, nego će voda koju ću mu dati postati u njemu izvorom vode koja struji u život vječni."
A koji pije od vode koju ću mu ja dati neće ožednjeti dovijeka; nego voda što ću mu ja dati biće u njemu izvor vode koja teče u život vječni.
ὃς δ᾽ ἂν πίῃ ἐκ τοῦ ὕδατος οὗ ἐγὼ δώσω αὐτῷ, οὐ μὴ διψήσει εἰς τὸν αἰῶνα, ἀλλὰ τὸ ὕδωρ ὃ δώσω αὐτῷ γενήσεται ἐν αὐτῷ πηγὴ ὕδατος ἁλλομένου εἰς ζωὴν αἰώνιον.¶
hos d᾽ an piē ek tou hudatos hou egō dōsō autō ou mē dipsēsei eis ton aiōna alla to hudōr ho dōsō autō genēsetai en autō pēgē hudatos hallomenou eis zōēn aiōnion
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Tko pak god popije iz te vode koje ja dat ću mu, ne nipošto ožednjet će u taj vijek, nego ta voda koju dat ću mu postat će u njemu izvor vode koja izvire u život vječni."
1. Tko pak god popije Izvornik: ὃς δ᾽ ἂν πίῃ [hos d᾽ an piē] Gramatika: Odnosna zamjenica s česticom suprotnosti i pogodbenom česticom uz glagol u konjunktivu aorista aktiva, 3. lice jednine. Za razliku od participa prezenta u prethodnom stihu, aorist ovdje označava jednokratni, odlučujući čin primanja. Značenje: Suprotnost dvaju glagolskih vidova nosi duboku teološku poruku: zemaljsku vodu treba piti neprestano, dok se spasenjska voda koju Krist daje prima u temeljnom činu vjere koji trajno mijenja čovjekovo stanje.
2. koje ja dat ću mu Izvornik: οὗ ἐγὼ δώσω αὐτῷ [hou egō dōsō autō] Gramatika: Odnosna zamjenica u genitivu jednine srednjeg roda (privučena padežom imenice 'voda' umjesto očekivanog akuzativa), uz izričito navedenu osobnu zamjenicu 'ja' i glagol u futuru indikativa. Naglašeno 'ja' u grčkom se navodi samo kad se želi istaknuti suprotnost prema nekom drugom. Značenje: Naglašeno 'ja' postavlja Isusa iznad praoca Jakova iz 12. stiha: Jakov je ostavio zdenac u zemlji, a Isus sam daje dar Duha i božanskog života.
3. ne nipošto ožednjet će u taj vijek Izvornik: οὐ μὴ διψήσει εἰς τὸν αἰῶνα [ou mē dipsēsei eis ton aiōna] Gramatika: Dvostruka grčka negacija uz futur indikativa tvori najsnažnije moguće nijekanje u grčkom jeziku, koje potpuno isključuje mogućnost da se radnja ikada dogodi. Prijedložni izraz 'u taj vijek' semitizam je koji označava neograničenu budućnost ('nikada dovijeka'). Značenje: Isus jamči apsolutnu i neprolaznu zasićenost duše: zajedništvo s Bogom ukida egzistencijalnu prazninu i žeđ za smislom zauvijek.
4. postat će u njemu izvor vode Izvornik: γενήσεται ἐν αὐτῷ πηγὴ ὕδατος [genēsetai en autō pēgē hudatos] Gramatika: Glagol u futuru indikativa medija, 3. lice jednine, s prijedložnim izrazom u dativu mjesta i predikatnim nominativom jednine ženskog roda praćenim genitivom sadržaja. Značenje: Dar koji vjernik prima izvana ne ostaje izvanjski, nego u njegovoj nutrini postaje nepresušno vrelo (za razliku od 'zdenca' u stihu 11–12 koji samo skuplja vodu), što u Ivanovu evanđelju označava unutarnju prisutnost Duha Svetoga.
5. koja izvire u život vječni Izvornik: ἁλλομένου εἰς ζωὴν αἰώνιον [hallomenou eis zōēn aiōnion] Gramatika: Particip prezenta medija u genitivu jednine srednjeg roda koji se slaže s imenicom 'voda', praćen prijedlogom cilja i akuzativom. Sam glagol doslovno znači 'skakati, poskakivati, snažno šikljati', a prezent izražava neprekidnu dinamiku. Značenje: Slika vode koja živahno ključa i struji u visinu dočarava snagu Duha Svetoga koja čovjeka iznutra neprestano oživljuje i uzdiže u puninu božanskoga, vječnog života.
Ovaj stih iz Ivanova evanđelja (Iv 4,14) predstavlja vrhunac Isusovog razgovora sa Samarijankom na zdencu, u kojem on prebacuje fokus s doslovne, biološke vode na duboku duhovnu stvarnost. Isus sebe objavljuje kao jedini izvor istinske, životvorne snage koja trajno zadovoljava najdublje ljudske čežnje i prazninu, za razliku od svjetovnih stvari koje mogu ponuditi samo privremeno olakšanje.
Srž ove poruke i njena najveća ljepota leže u obećanju potpune transformacije vjernika. Osoba koja prima Isusov dar prestaje biti samo potrebiti primatelj s "posudom" koju neprestano mora puniti; ona i sama postaje nositelj nepresušnog i dinamičnog izvora (Duha Svetoga). Taj unutarnji izvor posjeduje vlastitu, gotovo divlju energiju koja moćno "iskače" prelijevajući se iznutra i nezaustavljivo usmjeravajući osobu prema konačnom božanskom cilju - vječnom životu.