Čuvši ovaj da je Isus stigao iz Judeje u Galileju, ode k Njemu i moljaše Ga da siđe i izliječi sina njegova, jer bijaše na umoru.
Čuvši ovaj da je Isus stigao iz Judeje u Galileju, ode k Njemu i moljaše Ga da siđe i izliječi sina njegova, jer bijaše na umoru.
Reče mu dakle Isus: "Ako ne vidite znamenja i čudesa, nipošto nećete povjerovati."
Govori Mu kraljevski službenik: "Gospodine, siđi prije negoli umre djetešce moje."
Govori mu Isus: "Idi, sin tvoj živi." Povjerova čovjek Riječi koju mu reče Isus i iđaše.
A dok on već silažaše, sluge mu njegove iziđoše ususret govoreći da dječak njegov živi.
Govori Mu kraljevski službenik: "Gospodine, siđi prije negoli umre djetešce moje."
Reče mu carev čovjek: Gospode! siđi dok nije umrlo dijete moje.
λέγει πρὸς αὐτὸν ὁ βασιλικός· κύριε, κατάβηθι πρὶν ἀποθανεῖν τὸ παιδίον μου.¶
legei pros auton ho basilikos kurie katabēthi prin apothanein to paidion mou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Govori prema Njemu taj kraljevski [službenik]: Gospodine, siđi prije umrijeti to djetešce moje."
1. Govori prema Njemu Izvornik: λέγει πρὸς αὐτὸν [legei pros auton] Gramatika: Glagol je u prezentu indikativa aktivnog, 3. lice jednine (historijski prezent koji oživljava pripovijedanje), praćen prijedlogom s akuzativom osobne zamjenice koji označava usmjerenost prema sugovorniku. Značenje: Uvođenje izravnog i hitnog obraćanja licem u lice; otac ne odustaje unatoč Isusovu prijekoru iz prethodnog stiha, nego još izravnije usmjerava svoju molbu Njemu.
2. taj kraljevski [službenik] Izvornik: ὁ βασιλικός [ho basilikos] Gramatika: Poimeničeni pridjev u nominativu jednine muškog roda s određenim članom, izveden od imenice za kralja. Značenje: Označava visokog dostojanstvenika ili časnika u službi kralja (vjerojatno Heroda Antipe). Njegov visoki društveni položaj u snažnom je kontrastu s njegovom potpunom nemoći pred bolešću vlastitog djeteta.
3. Gospodine Izvornik: κύριε [kurie] Gramatika: Imenica u vokativu jednine muškog roda, oblik izravnog zaziva. Značenje: Izraz dubokog poštovanja kojim kraljevski službenik priznaje Isusov autoritet; u Ivanovu evanđelju ovaj naslov postupno prelazi iz učtive titule ('Gospodine') u ispovijedanje božanskog gospodstva.
4. siđi Izvornik: κατάβηθι [katabēthi] Gramatika: Glagol u aoristu imperativa aktivnog, 2. lice jednine. Imperativ aorista izražava hitnu, trenutnu i konkretnu zapovijed ili žarku molbu da se radnja izvrši odmah. Značenje: Geografski označava spuštanje iz brdovite Kane Galilejske u nizinski Kafarnaum uz jezero. Teološki otkriva ograničenu vjeru službenika koji misli da Isus mora biti fizički prisutan uz postelju kako bi ozdravio dijete.
5. prije umrijeti Izvornik: πρὶν ἀποθανεῖν [prin apothanein] Gramatika: Veznik odnosno prijedlog vremena praćen infinitivom aorista aktivnog, što u grčkom tvori vremensku konstrukciju za radnju koja se još nije dogodila, ali prijeti. Značenje: Otkriva drugu granicu službenikove vjere: on vjeruje da Isus može izliječiti bolesnika, ali smatra da je smrt konačna granica nakon koje ni Isus više ništa ne može učiniti.
6. to djetešce moje Izvornik: τὸ παιδίον μου [to paidion mou] Gramatika: Umanjenica (deminutiv) u akuzativu jednine srednjeg roda (subjekt infinitiva) s određenim članom i posvojnom zamjenicom u genitivu jednine. Značenje: Uporaba umanjenice ('djetešce', 'maleno moje') umjesto ranije riječi 'sin' snažno izražava očevu nježnost, ranjivost i očajničku ljubav prema djetetu na samrti.
Ovaj stih snažno dočarava očaj oca koji, usprkos svom visokom položaju u društvu, prepoznaje vlastitu nemoć pred smrću i potpuno se ponizuje moleći Isusa za spas. Njegova hitna molba 'siđi' otkriva i početni, nesavršeni stadij njegove vjere – on u tom trenutku vjeruje da je za iscjeljenje neophodna Isusova fizička prisutnost uz bolesničku postelju. S teološkog stajališta, ovaj napeti trenutak služi kao savršena priprema za veliku Isusovu lekciju o moći Njegove riječi. Isus će u nastavku evanđeoskog izvještaja izliječiti dječaka na daljinu, čime evanđelist Ivan naglašava nužnost prelaska s vjere koja traži opipljive znakove, čuda i fizičku prisutnost na zrelu vjeru koja se u potpunosti oslanja i vjeruje samoj Isusovoj izgovorenoj riječi.