Dođe dakle opet u Kanu Galilejsku, gdje učini vodu vinom. I bijaše neki kraljevski službenik čiji sin bolovaše u Kafarnaumu.
Dođe dakle opet u Kanu Galilejsku, gdje učini vodu vinom. I bijaše neki kraljevski službenik čiji sin bolovaše u Kafarnaumu.
Čuvši ovaj da je Isus stigao iz Judeje u Galileju, ode k Njemu i moljaše Ga da siđe i izliječi sina njegova, jer bijaše na umoru.
Reče mu dakle Isus: "Ako ne vidite znamenja i čudesa, nipošto nećete povjerovati."
Govori Mu kraljevski službenik: "Gospodine, siđi prije negoli umre djetešce moje."
Govori mu Isus: "Idi, sin tvoj živi." Povjerova čovjek Riječi koju mu reče Isus i iđaše.
Reče mu dakle Isus: "Ako ne vidite znamenja i čudesa, nipošto nećete povjerovati."
I reče mu Isus: ako ne vidite znaka i čudesa, ne vjerujete.
εἶπεν οὖν ὁ Ἰησοῦς πρὸς αὐτόν· ἐὰν μὴ σημεῖα καὶ τέρατα ἴδητε, οὐ μὴ πιστεύσητε.
eipen oun ho Iēsous pros auton ean mē sēmeia kai terata idēte ou mē pisteusēte
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Reče dakle [taj] Isus k njemu: Ako ne znamenja i čudesa vidite, nipošto ne povjerujete."
1. Reče dakle [taj] Isus k njemu Izvornik: εἶπεν οὖν ὁ Ἰησοῦς πρὸς αὐτόν [eipen oun ho Iēsous pros auton] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, 3. lice jednine, s prijedložnim izrazom 'pros auton' (k njemu) u akuzativu. Dok je glagol u jednini i izravno upućen časniku ('k njemu'), glagoli u nastavku Isusove rečenice bit će u 2. licu množine. Značenje: Obraćajući se časniku u množini, Isus kroz njega progovara cijelom galilejskom mnoštvu spomenutom u 45. stihu. Časnik ovdje stoji kao predstavnik mentaliteta koji traži opipljive dokaze.
2. Ako ne ... vidite Izvornik: ἐὰν μὴ ... ἴδητε [ean mē ... idēte] Gramatika: Pogodbeni veznik 'ean' s niječnom česticom 'mē' i glagolom u konjunktivu aorista aktivnog, 2. lice množine. Ova konstrukcija (treća vrsta pogodbenih rečenica u grčkom) uvodi uvjet čije je ispunjenje neophodno da bi se dogodila radnja glavne rečenice. Značenje: Prelazak na 2. lice množine ('vidite') pokazuje da Isus dijagnosticira duhovno stanje šire zajednice. Za razliku od Samarijanaca koji su povjerovali zbog same Isusove riječi (Iv 4,41-42), Galilejci postavljaju gledanje čuda kao preduvjet vjere.
3. znamenja i čudesa Izvornik: σημεῖα καὶ τέρατα [sēmeia kai terata] Gramatika: Dvije imenice srednjeg roda u akuzativu množine bez određenog člana, povezane veznikom 'kai'. Odsutnost člana naglašava vrstu i narav pojave: 'ikakva znamenja i čudesa'. Značenje: 'Znamenje' (sēmeion) u Ivanovu evanđelju označava djelo koje upućuje na dublju božansku stvarnost, dok 'čudo' (teras) označava zapanjujuću pojavu koja izaziva senzaciju. Ovo je jedino mjesto u Ivanovu evanđelju gdje se spominju 'čudesa' (terata), čime Isus kori površnu glad za senzacijom koja u čudu gleda samo izvanjski spektakl, a ne vidi znamenje.
4. nipošto ne povjerujete Izvornik: οὐ μὴ πιστεύσητε [ou mē pisteusēte] Gramatika: Dvostruka negacija 'ou mē' s konjunktivom aorista aktivnog, 2. lice množine. U grčkom jeziku spoj dviju negacija s konjunktivom aorista ne poništava se, nego tvori najsnažnije moguće nijekanje buduće mogućnosti: 'nikada, ni u kojem slučaju nećete povjerovati'. Značenje: Ovim oštrim riječima Isus stavlja na kušnju kraljevskog časnika kako bi njegovu vjeru pročistio i uzdigao s razine traženja čuda na razinu povjerenja u samu Njegovu riječ (što će se ostvariti u stihu 50). Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ Yeshua / יְהוֹשֻׁעַ Yehoshua) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava (ili: Jahve je spasenje) Tvorba: Grčka transliteracija hebrejskog i aramejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), složenog od teofornog elementa 'Jeho-' (Jahve) i glagolskog korijena 'jaša' (spasiti, izbaviti).
Ovaj stih (Iv 4,48) predstavlja Isusov blagi prijekor, upućen ne samo ocu bolesnog dječaka, već i cijelom narodu, što je vidljivo iz Isusove upotrebe množine ('vidite', 'povjerujete'). Isus time kritizira površnu vrstu vjere koja isključivo ovisi o spektakularnim, vizualnim dokazima i nadnaravnim manifestacijama kako bi prihvatila Njegov autoritet i poruku.
Teološka poruka odlomka naglašava da prava, zrela vjera ne bi smjela biti tek reakcija na senzacionalna čuda. Umjesto toga, ona se treba temeljiti na dubokom povjerenju u Isusovu riječ i Njegovu osobu, čak i prije nego što se čudo materijalizira. To je poziv svakom vjerniku da pređe s vjere utemeljene na onome što može vidjeti i opipati, na vjeru koja je utemeljena na čvrstom pouzdanju u Boga.