Reče mu dakle Isus: "Ako ne vidite znamenja i čudesa, nipošto nećete povjerovati."
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Reče mu dakle Isus: "Ako ne vidite znamenja i čudesa, nipošto nećete povjerovati."
Govori Mu kraljevski službenik: "Gospodine, siđi prije negoli umre djetešce moje."
Govori mu Isus: "Idi, sin tvoj živi." Povjerova čovjek Riječi koju mu reče Isus i iđaše.
A dok on već silažaše, sluge mu njegove iziđoše ususret govoreći da dječak njegov živi.
Raspita se dakle kod njih za sat u koji mu bi bolje. Rekoše mu dakle: "Jučer u sedmi sat ostavi ga groznica."
Govori mu Isus: "Idi, sin tvoj živi." Povjerova čovjek Riječi koju mu reče Isus i iđaše.
Reče mu Isus: idi, sin je tvoj zdrav. I vjerova čovjek riječi koju mu reče Isus, i pođe.
Λέγει αὐτῷ ὁ Ἰησοῦς· πορεύου, ὁ υἱός σου ζῇ. καὶ ἐπίστευσεν ὁ ἄνθρωπος τῷ λόγῳ ὃν εἶπεν αὐτῷ ὁ Ἰησοῦς, καὶ ἐπορεύετο.
Legei autō ho Iēsous poreuou ho huios sou zēa kai episteusen ho anthrōpos tō logō hon eipen autō ho Iēsous kai eporeueto
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Govori njemu taj Isus: Idi, taj sin tvoj živi. Povjerova taj čovjek toj riječi koju reče njemu taj Isus, i iđaše."
1. Idi Izvornik: πορεύου [poreuou] Gramatika: Glagol u prezentu imperativa medija/pasiva (deponentni glagol), 2. lice jednine. Imperativ prezenta označava trajnu radnju: 'kreni i nastavi ići svojim putem'. Značenje: Isus ne prihvaća poziv da fizički siđe u Kafarnaum, nego šalje oca samoga natrag, tražeći od njega da se na putu osloni isključivo na Njegovu riječ bez vidljivog dokaza.
2. taj sin tvoj živi Izvornik: ὁ υἱός σου ζῇ [ho huios sou zēa] Gramatika: Imenica u nominativu jednine muškog roda s određenim članom i zamjenicom u genitivu, te glagol u prezentu indikativa aktivnog, 3. lice jednine. Značenje: Svečana objava izrečena u sadašnjem vremenu: Isusova riječ nije tek obećanje za budućnost, nego stvaralačka moć koja u tom istom trenutku daruje život na daljinu.
3. Povjerova taj čovjek toj riječi Izvornik: ἐπίστευσεν ὁ ἄνθρωπος τῷ λόγῳ [episteusen ho anthrōpos tō logō] Gramatika: Glagol je u aoristu indikativa aktivnog, 3. lice jednine (označava prijelomni trenutak ulaska u vjeru), subjekt je u nominativu s članom, a objekt povjerenja u dativu jednine muškog roda. Značenje: Prijelomni trenutak preobrazbe: 'kraljevski službenik' postaje jednostavno 'čovjek' pred Bogom, koji prelazi od vjere koja traži znakove k zreloj vjeri koja se oslanja na samu Isusovu riječ.
4. koju reče njemu Izvornik: ὃν εἶπεν αὐτῷ [hon eipen autō] Gramatika: Odnosna zamjenica u akuzativu jednine muškog roda (slaže se s imenicom 'riječ'), praćena glagolom u aoristu indikativa aktivnog, 3. lice jednine, i zamjenicom u dativu. Značenje: Naglašava osobni karakter objave: vjera nije apstraktna uvjerenost, nego odgovor na konkretnu riječ koju je Isus uputio izravno njemu.
5. i iđaše Izvornik: καὶ ἐπορεύετο [kai eporeueto] Gramatika: Veznik i glagol u imperfektu indikativa medija/pasiva, 3. lice jednine. Imperfekt slikovito prikazuje početak i trajanje putovanja. Značenje: Poslušnost je vidljivi plod vjere: čovjek se okreće i kreće na put u miru, točno izvršavajući Isusovu zapovijed ('Idi' – 'i iđaše'). Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשׁוּעַ) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava / Jahve je spasenje Tvorba: Grčki oblik hebrejskog i aramejskog imena Ješua (Yeshua), što je skraćeni oblik od Jehošua (Yehoshua), složenog od teoforskog elementa Jahu (Jahve) i glagolskog korijena jaša (spasiti).
Ovaj stih (Ivan 4,50) predstavlja jedan od najsnažnijih prikaza čiste, zrele vjere i potpunog Isusovog božanskog autoriteta. Isus pokazuje da ne mora biti fizički prisutan da bi iscijelio; Njegova riječ (Logos) transcendira i svladava udaljenosti, te ima božansku moć samostalno stvoriti novu stvarnost u trenutku izgovaranja.
Kraljevski službenik iz ovog odlomka služi kao savršen model biblijske vjere svakom vjerniku. On dolazi k Isusu očajnički tražeći opipljivo čudo, ali njegova vjera doživljava transformaciju: on se u potpunosti oslanja na golu Kristovu riječ, bez ikakvih materijalnih dokaza ili viđenih znakova. Kombinacija njegovog trenutnog povjerenja (izraženog aoristom) i posljedičnog djelovanja (izraženog imperfektom odlaska) snažno pokazuje da istinska vjera uvijek pronalazi svoj izraz kroz smirenu poslušnost.