A dok on već silažaše, sluge mu njegove iziđoše ususret govoreći da dječak njegov živi.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
A dok on već silažaše, sluge mu njegove iziđoše ususret govoreći da dječak njegov živi.
Raspita se dakle kod njih za sat u koji mu bi bolje. Rekoše mu dakle: "Jučer u sedmi sat ostavi ga groznica."
Spozna dakle otac da to bi u onaj sat u koji mu reče Isus: "Sin tvoj živi." I povjerova on i sav dom njegov.
To pak učini Isus drugo znamenje, došavši iz Judeje u Galileju.
Spozna dakle otac da to bi u onaj sat u koji mu reče Isus: "Sin tvoj živi." I povjerova on i sav dom njegov.
Tada razumje otac da bješe onaj sahat u koji mu reče Isus: sin je tvoj zdrav. I vjerova on i sva kuća njegova.
Ἔγνω οὖν ὁ πατὴρ ὅτι ἐν ἐκείνῃ τῇ ὥρᾳ ἐν ᾗ εἶπεν αὐτῷ ὁ Ἰησοῦς ὅτι· ὁ υἱός σου ζῇ. καὶ ἐπίστευσεν αὐτὸς καὶ ἡ οἰκία αὐτοῦ ὅλη.¶
Egnō oun ho patēr hoti en ekeinē tēa hōra en hē eipen autō ho Iēsous hoti ho huios sou zēa kai episteusen autos kai hē oikia autou holē
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Spozna dakle taj otac da u onom tom času u kojem reče njemu taj Isus taj sin tvoj živi. I povjerova on sam i ta kuća njegova sva."
1. Spozna dakle Izvornik: Ἔγνω οὖν [Egnō oun] Gramatika: Glagol je u aoristu indikativa aktiva, 3. lice jednine, čime se izražava trenutna, dovršena spoznaja ili uvid, praćena zaključnom česticom koja povezuje ovo otkriće s prethodnim izvještajem slugu. Značenje: Označava trenutak duhovnog i iskustvenog prosvjetljenja u kojem otac povezuje Isusovo obećanje s konkretnim vremenom ozdravljenja te shvaća božansku moć Isusove riječi.
2. u onom tom času Izvornik: ἐν ἐκείνῃ τῇ ὥρᾳ [en ekeinē tē hōra] Gramatika: Prijedložni izraz u dativu jednine ženskog roda s pokaznom zamjenicom i određenim članom, čime se snažno naglašava točno određeni, jedinstveni trenutak u prošlosti. Značenje: Ističe savršenu podudarnost između trenutka izgovaranja Isusove riječi u Kani i trenutka dječakova ozdravljenja u Kafarnaumu, čime se isključuje svaka slučajnost.
3. taj sin tvoj živi Izvornik: ὁ υἱός σου ζῇ [ho huios sou zē] Gramatika: Imenica u nominativu jednine s određenim članom i osobnom zamjenicom u genitivu posvojnosti, uz glagol u prezentu indikativa aktiva, 3. lice jednine, koji izravno navodi Isusove riječi. Značenje: Doslovno ponavljanje Isusova proglasa života koji nadilazi puko tjelesno ozdravljenje i u Ivanovu evanđelju ukazuje na puninu života koju Krist daruje svojom riječju.
4. povjerova on sam Izvornik: ἐπίστευσεν αὐτὸς [episteusen autos] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktiva, 3. lice jednine, ovdje upotrijebljen apsolutno (bez dopune objekta), uz naglašenu zamjenicu u nominativu koja ističe subjekt. Značenje: Prelazak s početnog povjerenja u Isusovu pojedinačnu riječ (iz stiha 50) na potpunu, zrelu i trajnu vjeru u samoga Isusa kao Mesiju i darovatelja života.
5. ta kuća njegova sva Izvornik: ἡ οἰκία αὐτοῦ ὅλη [hē oikia autou holē] Gramatika: Imenica u nominativu jednine ženskog roda s određenim članom, posvojnim genitivom zamjenice i pridjevom u predikativnom položaju koji naglašava cjelovitost. Značenje: Pojam 'kuća' u biblijskom i antičkom svijetu obuhvaća cijelu obitelj, rodbinu i poslugu; očevo svjedočanstvo dovodi cijelu zajednicu njegova doma do vjere, što postaje uzor prvim kršćanskim kućnim zajednicama. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous (heb. Ješua / Jehošua)] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik hebrejskog teofornog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), sastavljenog od skraćenog oblika Božjeg imena Jahve (Jeho-) i glagolskog korijena jaša (spasiti, izbaviti).
Ovaj stih iz Ivanova evanđelja (Iv 4,53) predstavlja vrhunac narativa o izlječenju dužnosnikova sina i služi kao snažna demonstracija Isusovog božanskog autoriteta. Pokazuje da Isusova životvorna moć nije ograničena ni prostorom (udaljenošću) ni vremenom, jer se dječakovo ozdravljenje dogodilo točno u trenutku kada je Isus izgovorio svoju riječ.
Teološki, stih opisuje putovanje od očaja do zrele vjere. Ono što je započelo kao očajnička potreba za čudom, transformiralo se u duboku, spasonosnu vjeru koja je zahvatila ne samo oca, već i cijelo njegovo kućanstvo. Očevo osobno iskustvo Isusove moći postalo je katalizator za spasenje cijele njegove zajednice.