Ivan 4,29 — Evanđelje po Ivanu

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

"Hodite, vidite čovjeka koji reče mi sve koliko učinih; zar ne ovaj jest taj Krist?"

1. Hodite, vidite Izvornik: δεῦτε, ἴδετε [deute, idete] Gramatika: Uzvik s imperativnim značenjem za množinu nakon kojeg slijedi glagol u aoristu imperativa, 2. lice množine. Aorist ovdje izražava hitan, izravan poziv na konkretan čin promatranja. Značenje: Poziv Samarijanke sugrađanima odjekuje tipičnim ivanovskim motivom osobnog iskustva ('dođi i vidi', usp. Iv 1,39.46). Vjera se ne rađa iz pukog prepričavanja, nego iz izravnog susreta s Isusom.

2. čovjeka Izvornik: ἄνθρωπον [anthrōpon] Gramatika: Imenica muškog roda u akuzativu jednine, bez određenog člana. Odsutnost člana naglašava da ga ona polazišno predstavlja kao pojedinca s kojim se netom susrela, postupno vodeći slušatelje prema dubljem pitanju o njegovu identitetu. Značenje: Žena polazi od onoga što je očito — Isusove ljudskosti — ali odmah ukazuje na njegovo nadnaravno znanje koje nadilazi obične ljudske granice.

3. sve koliko učinih Izvornik: πάντα ὅσα ἐποίησα [panta hosa epoiēsa] Gramatika: Pridjev i odnosna zamjenica u akuzativu množine srednjeg roda, praćeni glagolom u aoristu indikativa, 1. lice jednine. Aorist sažima čitav njezin dotadašnji život i postupke u jednu cjelinu koja je pred Isusom postala potpuno otkrivena. Značenje: Iako joj je Isus izravno spomenuo samo njezine muževe, žena u tome prepoznaje božansko sveznanje koje obuhvaća čitavu njezinu moralnu i životnu povijest. Osjećaj da je u potpunosti poznata, a ipak prihvaćena, preobražava je iz osobe koja se skriva u svjedokinju.

4. zar ne Izvornik: μήτι [mēti] Gramatika: Upitna čestica koja u grčkom jeziku formalno očekuje niječni odgovor ('Zar je moguće da...?', 'Nije li valjda...?'), ali u živom govoru često izražava opreznu nadu, čuđenje i poziv sugovornicima da sami provjere. Značenje: Žena izbjegava nametati gotov zaključak muškarcima u gradu, s obzirom na svoj društveni položaj, te im pitanje postavlja obzirno i poticajno. Time u njima budi znatiželju da sami pođu i donesu sud.

5. taj Krist Izvornik: ὁ χριστός [ho christos] Gramatika: Imenica u nominativu jednine s određenim članom. Član uz titulu označava dobro poznatu, očekivanu povijesnu i eshatološku osobu, a ne bilo kojeg pomazanika. Značenje: Ono što je započelo susretom s 'nepoznatim Židovom' na zdencu, preko prepoznavanja 'proroka', sada vrhuni u pitanju je li riječ o samom Mesiji kojeg iščekuju i Židovi i Samarijanci. Imena: - Krist [χριστός (heb. מָשִׁיחַ Mašijah) / christos] (ostalo) Znači: Pomazanik Tvorba: Grčki glagolski pridjev od glagola 'chriō' (pomazati uljem), koji je izravan prijevod hebrejskog naslova 'Mašijah' (Mesija). U Izraelu su se uljem pomazivali kraljevi, svećenici i proroci kao znak Božjeg izabranja i opunomoćenja.

Ovaj stih (iz Evanđelja po Ivanu 4,29) predstavlja ključnu točku preokreta i vrhunac susreta Samarijanke i Isusa na Jakovljevom zdencu. Njezino iskreno svjedočanstvo temelji se na dubokom osobnom osvjedočenju ('reče mi sve što učinih'), dok istovremeno odražava opreznu, ali goruću nadu izraženu česticom 'μήτι' ('da nije možda on taj Krist?').

Njezin pristup izbjegava dociranje i direktno nametanje vlastitog zaključka. Umjesto toga, ona poziva svoje sugrađane da sami dožive Isusa ('Dođite, vidite'). Kroz njezino posredovanje i ranjivost, naglasak mještana spontano prelazi s Isusove ljudskosti ('čovjeka') na Njegov božanski identitet ('Krist'), što na koncu rezultira masovnim obraćenjem Samarijanaca iz njezinog grada.