ostavi Judeju i ode opet u Galileju.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
ostavi Judeju i ode opet u Galileju.
A morao je prolaziti kroz Samariju.
Dolazi dakle u samarijski grad zvan Sihar, blizu zemljišta koje dade Jakov Josipu, sinu svojemu;
a ondje bijaše izvor Jakovljev. Isus dakle, umorivši se od putovanja, sjeđaše tako na izvoru; bijaše oko šestoga sata.
Dolazi žena iz Samarije zahvatiti vode. Govori joj Isus: "Daj Mi piti."
Dolazi dakle u samarijski grad zvan Sihar, blizu zemljišta koje dade Jakov Josipu, sinu svojemu;
Tako dođe u grad Samarijski koji se zove Sihar, blizu sela koje dade Jakov Josifu sinu svojemu.
ἔρχεται οὖν εἰς πόλιν τῆς Σαμαρείας λεγομένην Συχάρ, πλησίον τοῦ χωρίου ὃ ἔδωκεν Ἰακὼβ τῷ Ἰωσὴφ τῷ υἱῷ αὐτοῦ·
erchetai oun eis polin tēs Samareias legomenēn Suchar plēsion tou chōriou ho edōken Iakōb tō Iōsēph tō huiō autou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Dolazi dakle u grad [one] Samarije nazivan Sihar, blizu [onog] zemljišta koje dade Jakov Josipu [onom] sinu svojemu;"
1. Dolazi dakle Izvornik: ἔρχεται οὖν [erchetai oun] Gramatika: Glagol u prezentu, medij/pasiv (deponentni), indikativ, 3. lice jednine, praćen zaključnim veznikom 'dakle'. Riječ je o pripovjedačkom (historijskom) prezentu koji prošle događaje donosi živo pred oči čitatelja. Značenje: Veznik 'dakle' izravno povezuje Isusov dolazak s božanskom nužnošću ('moralo se') iz prethodnog stiha: Isusov ulazak u samarijski prostor nije slučajna usputna postaja, nego ciljano ostvarenje Očeva plana.
2. u grad [one] Samarije Izvornik: εἰς πόλιν τῆς Σαμαρείας [eis polin tēs Samareias] Gramatika: Imenica 'grad' u akuzativu jednine ženskog roda je bez određenog člana, dok je pokrajina 'Samarija' u genitivu jednine s određenim članom. Genitiv ovdje označava zemljopisnu pripadnost ('jedan od gradova koji pripada Samariji'). Značenje: Odsutnost člana uz 'grad' pokazuje da je za čitatelja riječ o dotad manje poznatom mjestu, čiju će važnost tek otkriti događaj susreta i spomen drevne patrijarhalne baštine.
3. nazivan Izvornik: λεγομένην [legomenēn] Gramatika: Particip prezenta pasivnog u akuzativu jednine ženskog roda, slaže se s imenicom 'grad'. Označava trajno i uobičajeno stanje: grad koji nosi to ime i tako ga zovu. Značenje: Ivanov uobičajeni način uvođenja mjesta i pojmova za čitatelje izvan tog područja, čime tekst dobiva povijesnu i zemljopisnu opipljivost.
4. blizu [onog] zemljišta Izvornik: πλησίον τοῦ χωρίου [plēsion tou chōriou] Gramatika: Prilog mjesta (po obliku imenica u akuzativu/nominativu srednjeg roda) koji upravlja genitivom jednine srednjeg roda s određenim članom. Imenica označava omeđen komad zemlje, posjed ili imanje. Značenje: Određeni član uz 'zemljište' upućuje na svima poznati posjed iz svete povijesti (Post 33,19; 48,22; Jš 24,32), smještajući Isusov susret sa Samarijankom na tlo zajedničkih korijena.
5. dade Izvornik: ἔδωκεν [edōken] Gramatika: Glagol u aoristu, aktiv, indikativ, 3. lice jednine. Aorist označava jednokratnu, u prošlosti potpuno dovršenu radnju. Značenje: Patrijarhov nekadašnji dar sinu Josipu stoji kao čvrsta povijesna činjenica, ali i kao predslika mnogo većeg dara o kojem će Isus govoriti u nastavku (4,10). Imena: - Samarija [Σαμάρεια (heb. שֹׁמְרוֹן Šōmərôn) / Samareia] (pokrajina) Znači: Stražarnica / Gora straže (ili Šemerov posjed) Tvorba: Grčki oblik dolazi preko aramejskog od hebrejskog Šomron, što je izvedeno iz korijena š-m-r ('čuvati, stražariti') i prema 1 Kr 16,24 povezano s vlasnikom brda Šemerom.
- Sihar [Συχάρ (heb./aram. סִיכָר Sîkār ili שֶׁכֶר Šeker) / Suchar] (grad) Znači: Pijanstvo ili Laž (ili Grobnica / Zatvoreno mjesto) Tvorba: Etimologija nije posve sigurna: često se tumači iz hebrejskog šakar ('opiti se') ili šeqer ('laž, prijevara'), ili kao aramejski toponim (današnji Askar) u blizini drevnog Šekema.
- Jakov [Ἰακώβ (heb. יַעֲקֹב Yaʿăqōb) / Iakōb] (osoba) Znači: Onaj koji drži za petu / Onaj koji istiskuje (ili: Neka Bog zaštiti) Tvorba: Hebrejsko ime povezano s imenicom 'aqeb' ('peta') ili glagolskim korijenom 'q-b ('slijediti u stopu, nadmudriti, zaštititi'). Tekst objašnjava: U Post 25,26 i 27,36 ime se objašnjava time što je pri rođenju držao brata Ezava za petu te ga kasnije dvaput istisnuo. Promjena imena: U Post 32,29 Bog mu mijenja ime u Izrael ('Onaj koji se bori s Bogom'), kao znak novog poslanja i blagoslova.
- Josip [Ἰωσήφ (heb. יוֹסֵף Yôsēp) / Iōsēph] (osoba) Znači: Neka (Bog) doda / umnoži Tvorba: Tvoreno od hebrejskog glagolskog korijena y-s-p ('dodati, uvećati') u jussivnom obliku, kao molitva za daljnji blagoslov potomstva. Tekst objašnjava: U Post 30,23-24 Rahela ime povezuje s dva srodna izraza: 'asap' ('uklonio je' Bog sramotu moju) i 'yasap' ('Neka mi Jahve doda drugog sina').
Ovaj stih (Ivan 4,5) naizgled daje samo povijesni i zemljopisni okvir, no zapravo je duboko prožet teološkim značenjem. Smještajući Isusa u Samariju, blizu povijesnog zemljišta koje je Jakov dao Josipu, evanđelist Ivan spaja duboku starozavjetnu povijest s revolucionarnim novozavjetnim djelovanjem. Isus namjerno ulazi u neprijateljski teritorij, rušeći stoljetne barijere između Židova i Samarijanaca.
Time se postavlja savršena pozornica za Isusov susret sa Samarijankom. Mjesto natopljeno poviješću patrijarha postat će poprište na kojem će Isus, koji je 'veći od oca našega Jakova', ponuditi 'živu vodu'. Stih služi kao most koji čitatelja vodi od starih obećanja i materijalne baštine prema duhovnom ispunjenju i univerzalnosti spasenja koje Isus donosi svim ljudima.