Odgovoriše Mu Židovi: "Zbog dobra djela ne kamenujemo Te, nego zbog hule, i zato što Ti, budući da si čovjek, činiš Sebe Bogom."
Odgovoriše Mu Židovi: "Zbog dobra djela ne kamenujemo Te, nego zbog hule, i zato što Ti, budući da si čovjek, činiš Sebe Bogom."
Odgovori im Isus: "Nije li napisano u Zakonu vašemu: 'Ja rekoh: bogovi ste'?
Ako nazva bogovima one kojima dođe Riječ Božja — a Pismo se ne može dokinuti —
kako vi Onomu kojega Otac posveti i posla u svijet govorite: 'Huliš', zato što rekoh: 'Sin sam Božji'?
Ako ne činim djela Oca Svojega, ne vjerujte Mi;
Ako nazva bogovima one kojima dođe Riječ Božja — a Pismo se ne može dokinuti —
Ako one nazva bogovima kojima riječ Božija bi, i pismo se ne može pokvariti;
εἰ ἐκείνους εἶπεν θεοὺς πρὸς οὓς ὁ λόγος τοῦ θεοῦ ἐγένετο, καὶ οὐ δύναται λυθῆναι ἡ γραφή,
ei ekeinous eipen theous pros hous ho logos tou theou egeneto kai ou dunatai luthēnai hē graphē
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ako one reče bogovima kojima ta riječ toga Boga postade, i ne može razriješiti se to Pismo,"
1. Ako one reče bogovima Izvornik: εἰ ἐκείνους εἶπεν θεοὺς [ei ekeinous eipen theous] Gramatika: Pogodbeni veznik s indikativom aorista (stvarna pogodba koja pretpostavlja da je uvjet istinit) uz dvostruki akuzativ: pokaznu zamjenicu ('one') kao izravni objekt i imenicu ('bogovima') kao predikatni akuzativ. Značenje: Isus koristi rabinsku metodu zaključivanja od manjeg prema većem (kal va-homer): ako već Stari zavjet smrtne ljude naziva 'bogovima', koliko više pravo na božanski naslov ima Onaj koga je Otac poslao.
2. ta riječ toga Boga postade Izvornik: ὁ λόγος τοῦ θεοῦ ἐγένετο [ho logos tou theou egeneto] Gramatika: Imenica u nominativu s određenim članom, genitiv pripadnosti ili izvora, te glagol u aoristu indikativa medija, 3. lice jednine. Aorist označava povijesni događaj Božjeg obraćanja u prošlosti. Značenje: Starozavjetni izričaj za primanje božanske objave, naloga ili Zakona (npr. kod proroka ili pod Sinajem). Ljudi iz Psalma 82 bili su tek primatelji Božje riječi koja im je došla izvana, dok je Isus sama utjelovljena Riječ.
3. ne može razriješiti se Izvornik: οὐ δύναται λυθῆναι [ou dunatai luthēnai] Gramatika: Niječna čestica uz prezent indikativa deponentnog glagola 'moći' u 3. licu jednine, praćena infinitivom aorista pasiva. Infinitiv pasiva označava radnju koja se ne može izvršiti nad subjektom (Pismom). Značenje: Glagol doslovno znači 'odriješiti', 'raskinuti' ili 'poništiti'. Izražava temeljno biblijsko načelo o nepovredivosti i trajnoj obvezatnosti svakog pojedinog izraza u Svetom pismu.
4. to Pismo Izvornik: ἡ γραφή [hē graphē] Gramatika: Imenica u nominativu jednine ženskog roda s određenim članom. U jednini u Novom zavjetu redovito označava konkretno navedeno mjesto iz Svetoga pisma, a time i cjelinu Pisma kojoj taj redak pripada. Značenje: Sveto pismo za Isusa nije skup ljudskih misli koje se mogu po volji preinačiti ili zaobići kada postanu neugodne, nego Božja riječ čiji je svaki pojedini izraz trajno pravovaljan.
Ovaj stih (Ivan 10,35) predstavlja jednu od najjasnijih biblijskih afirmacija autoriteta i nepogrešivosti Svetog pisma izrečenu izravno od strane Isusa Krista. Kroz rabinsku argumentaciju (a fortiori – 'od manjeg ka većem'), Isus se brani od optužbi za hulu. Zasniva svoj argument na činjenici iz Psalma 82, gdje su obični smrtnici (zemaljski suci), koji su samo primili Božju riječ, nazvani 'bogovima' u smislu Božjih predstavnika na zemlji. Isusova je poanta jasna: ako Pismo opravdano primjenjuje tu titulu na pale ljude, kako onda Njemu, kojega je sam Otac posvetio i poslao, oni mogu suditi kada se proglasi pravim Sinom Božjim?
Krunska izjava ovog stiha leži u kratkoj frazi 'Pismo ne može biti ukinuto'. Ovom formulacijom Isus potvrđuje verbalno nadahnuće, koherentnost i vječni autoritet Biblije. Božja se riječ ne može poništiti, razriješiti, niti ignorirati kako bi se prilagodila teološkim neslaganjima; njezine tvrdnje zauvijek ostaju čvrste, pouzdane i obvezujuće za svaku generaciju.