Odgovori im Isus: "Nije li napisano u Zakonu vašemu: 'Ja rekoh: bogovi ste'?
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Odgovori im Isus: "Nije li napisano u Zakonu vašemu: 'Ja rekoh: bogovi ste'?
Ako nazva bogovima one kojima dođe Riječ Božja — a Pismo se ne može dokinuti —
kako vi Onomu kojega Otac posveti i posla u svijet govorite: 'Huliš', zato što rekoh: 'Sin sam Božji'?
Ako ne činim djela Oca Svojega, ne vjerujte Mi;
ako pak činim, sve ako Meni i ne vjerujete, djelima vjerujte da spoznate i znate da je u Meni Otac i Ja u Ocu."
kako vi Onomu kojega Otac posveti i posla u svijet govorite: 'Huliš', zato što rekoh: 'Sin sam Božji'?
Kako vi govorite onome kojega otac posveti i posla na svijet: hulu na Boga govoriš, što rekoh: ja sam sin Božij?
ὃν ὁ πατὴρ ἡγίασεν καὶ ἀπέστειλεν εἰς τὸν κόσμον, ὑμεῖς λέγετε ὅτι βλασφημεῖς, ὅτι εἶπον· υἱὸς τοῦ θεοῦ εἰμι;
hon ho patēr hēgiasen kai apesteilen eis ton kosmon humeis legete hoti blasphēmeis hoti eipon huios tou theou eimi
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Kojega taj Otac posveti i posla u taj svijet, vi govorite da: Huliš, jer rekoh: Sin toga Boga jesam?"
1. Kojega taj Otac posveti Izvornik: ὃν ὁ πατὴρ ἡγίασεν [hon ho patēr hēgiasen] Gramatika: Odnosna zamjenica u akuzativu jednine muškog roda na samom početku rečenice radi snažnog isticanja, praćena subjektom u nominativu i glagolom u aoristu indikativa aktiva, 3. lice jednine. Aorist ukazuje na čin koji se dogodio u vječnosti prije poslanja u svijet. Značenje: Posvetiti ovdje ne znači očistiti od grijeha, nego izdvojiti i posvetiti za jedinstveno božansko poslanje. Dok su starozavjetni suci primili riječ u vremenu, Sin je od Oca izdvojen i posvećen prije postanka svijeta.
2. i posla u taj svijet Izvornik: καὶ ἀπέστειλεν εἰς τὸν κόσμον [kai apesteilen eis ton kosmon] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktiva, 3. lice jednine, s prijedlogom smjera i akuzativom jednine. Aorist označava povijesni čin utjelovljenja. Značenje: Glagol označava službeno poslanje opunomoćenika koji nastupa s punim autoritetom onoga koji ga šalje. Ulazak 'u svijet' pretpostavlja Isusovu preegzistenciju kod Oca prije dolaska na zemlju.
3. vi govorite Izvornik: ὑμεῖς λέγετε [humeis legete] Gramatika: Izričita osobna zamjenica u nominativu 2. lica množine i glagol u prezentu indikativa aktiva. Zamjenica stvara oštru suprotnost između Očeva djelovanja ('Otac posveti i posla') i ljudske reakcije ('a vi govorite'). Značenje: Naglašava apsurdnost ljudskog suda: onoga koga je sam Otac potvrdio i poslao, vjerski vođe proglašavaju bogohulnikom.
4. Huliš Izvornik: βλασφημεῖς [blasphēmeis] Gramatika: Glagol u prezentu indikativa aktiva, 2. lice jednine, uveden veznikom koji ovdje služi kao navodnik za upravni govor (tzv. hoti recitativum). Značenje: Izravno navodi optužbu protivnika kako bi se pokazala njezina neutemeljenost u svjetlu Svetoga pisma i Očeva poslanja.
5. Sin toga Boga jesam Izvornik: υἱὸς τοῦ θεοῦ εἰμι [huios tou theou eimi] Gramatika: Imenica u nominativu jednine muškog roda bez člana kao predikatno ime, genitiv jednine s određenim članom i prezent indikativa glagola 'biti' u 1. licu jednine. Prezent izražava trajno, bezvremensko stanje. Značenje: Odsutnost člana ispred riječi 'Sin' u grčkom jeziku kod predikata stavlja naglasak na narav i bit: Isus time ističe svoju božansku sinovsku narav i jedinstveni odnos s Ocem, čime zaključuje svoj argument od manjeg prema većem.
Ovaj stih (Ivan 10,36) predstavlja vrhunac Isusove obrane protiv optužbi za bogohuljenje tijekom praznika Posvećenja (Hanuke). Glavna poruka stiha je snažna kristološka tvrdnja o Njegovom jedinstvenom, vječnom identitetu i misiji. Isus se poziva na svoj vrhovni autoritet – činjenicu da ga je sam Bog Otac posvetio (izdvojio) i poslao u ljudski svijet. Zato ukazuje na logički i duhovni apsurd u stavu vjerskih vođa: kako bi On, kao jedini istinski Poslanik i Posvećenik kojeg je Otac poslao, uopće mogao huliti kada objavljuje svoju pravu prirodu?
Kroz ovaj dramatični kontrast, stih duboko naglašava doktrinu inkarnacije i Isusovog neprekidnog jedinstva s Ocem. Iako su Ga ljudi osudili, Njega je sam Bog apsolutno potvrdio i legitimirao. Njegove riječi i djela, kao ni tvrdnja 'Sin Božji jesam', nisu samovoljno uzdizanje, već proizlaze iz direktnog božanskog mandata i vječne istine o Njegovoj suštini. On ne vrijeđa Boga tom tvrdnjom, već Ga njome objavljuje u potpunosti.