Odgovori Isus i reče mu: "Ti si učitelj Izraelov, a to ne spoznaješ?
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Odgovori Isus i reče mu: "Ti si učitelj Izraelov, a to ne spoznaješ?
Amen, amen, kažem ti da govorimo što znamo i svjedočimo što smo vidjeli, a svjedočanstva Našega ne primate.
Ako vam rekoh zemaljsko i ne vjerujete, kako ćete vjerovati ako vam kažem Nebesko?
I nitko nije uzišao na Nebo, osim Onoga koji siđe s Neba, Sina Čovječjega.
I kao što Mojsije podiže zmiju u pustinji, tako treba biti podignut Sin Čovječji,
Ako vam rekoh zemaljsko i ne vjerujete, kako ćete vjerovati ako vam kažem Nebesko?
Kad vam kazah zemaljsko pa ne vjerujete, kako ćete vjerovati ako vam kažem nebesko?
εἰ τὰ ἐπίγεια εἶπον ὑμῖν καὶ οὐ πιστεύετε, πῶς ἐὰν εἴπω ὑμῖν τὰ ἐπουράνια πιστεύσετε;
ei ta epigeia eipon humin kai ou pisteuete pōs ean eipō humin ta epourania pisteusete
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ako zemaljsko rekoh vam i ne vjerujete, kako ako kažem vam nebesko vjerovat ćete?"
1. zemaljsko Izvornik: τὰ ἐπίγεια [ta epigeia] Gramatika: Poimeničeni pridjev u akuzativu množine srednjeg roda s određenim članom (doslovno: 'zemaljske stvari'). Služi kao izravni objekt glagola 'rekoh'. Značenje: Ne označava grešne ili svjetovne stvari, nego Božja djela koja se događaju na zemlji u ljudima (poput novog rođenja) i koja su izložena kroz zemaljske slike poput tjelesnog rađanja i puhanja vjetra.
2. rekoh vam i ne vjerujete Izvornik: εἶπον ὑμῖν καὶ οὐ πιστεύετε [eipon humin kai ou pisteuete] Gramatika: Prvi dio stvarne pogodbe (s veznikom 'ako' i indikativom) spaja aorist indikativa 'rekoh' (dosadašnji Isusov govor kao zaokružena cjelina) s prezentom indikativa 'ne vjerujete' (trajno stanje nevjere sugovornika u 2. licu množine). Značenje: Pokazuje da prepreka razumijevanju nije nedostatak Isusova objašnjenja, nego trajni izostanak vjere kod slušatelja.
3. kako ako kažem vam Izvornik: πῶς ἐὰν εἴπω ὑμῖν [pōs ean eipō humin] Gramatika: Upitna čestica uvodi glavno pitanje, dok pogodbeni veznik za mogućnost s konjunktivom drugog aorista aktiva, 1. lice jednine ('ako kažem'), izražava uvjet usmjeren prema budućnosti. Značenje: Tvori klasični biblijski argument od manjega prema većemu (a minori ad maius): tko se spotiče o početne duhovne istine prisutne u zemaljskom iskustvu, nema temelja za primanje uzvišenijih objava.
4. nebesko Izvornik: τὰ ἐπουράνια [ta epourania] Gramatika: Poimeničeni pridjev u akuzativu množine srednjeg roda s određenim članom (doslovno: 'nebeske stvari'). Stoji u izravnoj protimbi prema izrazu 'zemaljsko'. Značenje: Označava duboka otajstva samoga Božjeg bića, Očeva nauma spasenja i Sinova preegzistentnog silaska s neba, o čemu može svjedočiti samo Onaj koji je s neba sišao.
5. vjerovat ćete Izvornik: πιστεύσετε [pisteusete] Gramatika: Glagol u futuru indikativa aktiva, 2. lice množine. Zaokružuje retoričko pitanje izražavajući očekivani ishod u budućnosti. Značenje: Ističe da se božanska objava ne usvaja pukim intelektualnim naporom, nego činom vjere – povjerenjem u Osobu Isusa Krista.
Ovaj stih (Ivan 3,12) sadrži ključnu pouku koja suprotstavlja dvije razine duhovne spoznaje: 'epigeia' (zemaljsko) i 'epourania' (nebesko). Isus koristi retoričko pitanje kako bi naglasio Nikodemovu, a time i općeljudsku, duhovnu sljepoću i tvrdoću srca. Ako ljudski um ne može shvatiti temeljne koncepte duhovnog preporoda koji se očituju tu na zemlji, potpuno je nemoguće očekivati da će moći pojmiti duboke, nebeske Božje tajne o Kristovom identitetu, poslanju i planu spasenja.
Teološki gledano, Isus ovim riječima uspostavlja princip duhovnog učenja: objave idu postupno, a prihvaćanje i vjera u osnovne istine preduvjet su za daljnji napredak. Odbijanje vjere u jednostavnije koncepte zatvara vrata za primanje dublje objave. Istodobno, Isus suptilno ukazuje na svoj vlastiti, jedinstveni autoritet kao Onoga tko jedini uistinu dolazi s Neba i ima moć svjedočiti o 'nebeskim stvarima'.