Početna ›

Ivan 3,13 — Evanđelje po Ivanu

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Amen, amen, kažem ti da govorimo što znamo i svjedočimo što smo vidjeli, a svjedočanstva Našega ne primate.

Ako vam rekoh zemaljsko i ne vjerujete, kako ćete vjerovati ako vam kažem Nebesko?

I nitko nije uzišao na Nebo, osim Onoga koji siđe s Neba, Sina Čovječjega.

I kao što Mojsije podiže zmiju u pustinji, tako treba biti podignut Sin Čovječji,

da svaki koji vjeruje u Njega ima život vječni.

Biblija

I nitko nije uzišao na Nebo, osim Onoga koji siđe s Neba, Sina Čovječjega.

Daničić-Karadžić

I niko se ne pope na nebo osim koji siđe s neba, sin čovječij koji je na nebu.

Original

καὶ οὐδεὶς ἀναβέβηκεν εἰς τὸν οὐρανὸν εἰ μὴ ὁ ἐκ τοῦ οὐρανοῦ καταβάς, ὁ υἱὸς τοῦ ἀνθρώπου ὁ ὢν ἐν τῷ οὐρανῷ.

Izgovor

kai oudeis anabebēken eis ton ouranon ei mē ho ek tou ouranou katabas ho huios tou anthrōpou ho ōn en tō ouranō

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"I nitko je uzišao u to nebo ako ne onaj iz tog neba sišavši, taj Sin tog čovjeka"

Analiza

1. nitko Izvornik: οὐδεὶς [oudeis] Gramatika: Odrična zamjenica u nominativu jednine muškog roda, nastala spajanjem negacije i broja jedan ('ni-jedan'). Stoji na početku tvrdnje kao apsolutni subjekt koji isključuje svaku iznimku među ljudima. Značenje: Naglašava potpunu ljudsku nemogućnost da vlastitim snagama ili mističnim uzdizanjem dosegne Božju prisutnost i spozna nebeske tajne (Izr 30,4).

2. je uzišao Izvornik: ἀναβέβηκεν [anabebēken] Gramatika: Glagol u perfektu aktivnom, indikativ, 3. lice jednine. Perfekt označava radnju koja bi se dogodila u prošlosti s trajnim posljedicama u sadašnjosti — nitko se nikada nije popeo niti se sada nalazi gore kao posjednik nebeskog znanja. Značenje: Odbacuje židovske apokaliptičke predaje prema kojima su velikani poput Henoka ili Mojsija uzišli u nebo da bi donijeli nebeske objave; izravan pristup nebu pripada jedino Sinu.

3. ako ne Izvornik: εἰ μὴ [ei mē] Gramatika: Pogodbeni veznik s negacijom koji tvori izuzetak ('osim', 'nego samo'). U grčkom često uvodi kontrastnu iznimku koja ne znači nužno da je Sin već uzlazio, nego da jedino On ima pristup nebu jer je odande sišao. Značenje: Postavlja Krista kao jedinog posrednika između neba i zemlje — ne zato što se čovjek uzdigao k Bogu, nego zato što se Bog spustio k čovjeku.

4. onaj iz tog neba sišavši Izvornik: ὁ ἐκ τοῦ οὐρανοῦ καταβάς [ho ek tou ouranou katabas] Gramatika: Poimeničeni particip aorista aktivnog u nominativu jednine muškog roda, s umetnutim prijedložnim izrazom u genitivu podrijetla ('iz neba'). Aorist ukazuje na jedinstven, povijesni čin silaska u utjelovljenju. Značenje: Temeljna kristološka tvrdnja o preegzistenciji i utjelovljenju: Isus može govoriti o nebeskim stvarima jer je nebo Njegov izvorni dom iz kojega je došao na zemlju.

5. taj Sin tog čovjeka Izvornik: ὁ υἱὸς τοῦ ἀνθρώπου [ho huios tou anthrōpou] Gramatika: Imenica u nominativu s određenim članom u apoziciji prema prethodnom participu, praćena genitivom jednine s određenim članom. Oba člana čine izraz određenim mesijanskim naslovom, a ne općenitim opisom ljudskosti. Značenje: Naslov preuzet iz Dn 7,13 koji označava nebesko, eshatološko biće kojemu Bog predaje vječnu vlast, a koji se u Isusu otkriva kao utjelovljeni Bog prisutan među ljudima.

Zaključak

Ovaj stih (Ivan 3,13) jedan je od najjasnijih sažetaka 'kristologije odozgo' u Novom zavjetu. Kroz razgovor s Nikodemom, Isus objavljuje da ljudska potraga za Bogom ne može samoinicijativno prodrijeti u nebeske tajne. Istinska objava spasenja i poznavanje Boga mogući su isključivo kroz onoga tko dolazi izravno iz Božje prisutnosti. Isusov autoritet da poučava o nebeskim stvarnostima temelji se upravo na tome što on od tamo dolazi i jedini ima neposredno iskustvo Oca.

Istovremeno, redak donosi duboki teološki paradoks: onaj koji vječno pripada nebu (preegzistentni Sin) poduzeo je povijesni silazak (utjelovljenje) kako bi postao 'Sin čovječji'. Spajanjem nebeskog podrijetla i ljudske naravi u jednoj osobi, Isus se objavljuje kao jedini autentični posrednik i most između neba i zemlje koji ljudima može donijeti vječni život.