Odgovori Nikodem i reče Mu: "Kako to može biti?"
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Odgovori Nikodem i reče Mu: "Kako to može biti?"
Odgovori Isus i reče mu: "Ti si učitelj Izraelov, a to ne spoznaješ?
Amen, amen, kažem ti da govorimo što znamo i svjedočimo što smo vidjeli, a svjedočanstva Našega ne primate.
Ako vam rekoh zemaljsko i ne vjerujete, kako ćete vjerovati ako vam kažem Nebesko?
I nitko nije uzišao na Nebo, osim Onoga koji siđe s Neba, Sina Čovječjega.
Amen, amen, kažem ti da govorimo što znamo i svjedočimo što smo vidjeli, a svjedočanstva Našega ne primate.
Zaista, zaista ti kažem da mi govorimo što znamo, i svjedočimo što vidjesmo, i svjedočanstva našega ne primate.
ἀμὴν ἀμὴν λέγω σοι ὅτι ὃ οἴδαμεν λαλοῦμεν καὶ ὃ ἑωράκαμεν μαρτυροῦμεν, καὶ τὴν μαρτυρίαν ἡμῶν οὐ λαμβάνετε.
amēn amēn legō soi hoti ho oidamen laloumen kai ho he'ōrakamen marturoumen kai tēn marturian hēmōn ou lambanete
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Amen, amen, kažem ti da što znamo govorimo i što smo vidjeli svjedočimo, i svjedočanstvo naše ne primate."
1. Amen, amen, kažem ti Izvornik: ἀμὴν ἀμὴν λέγω σοι [amēn amēn legō soi] Gramatika: Dvostruki hebrejski uzvik posuđen u grčki, praćen glagolom u prezentu indikativa aktiva, 1. lice jednine, i osobnom zamjenicom u dativu jednine ('tebi'). Značenje: Jedinstvena Isusova objava u Ivanovu evanđelju kojom On ne potvrđuje tuđe riječi, nego vlastitim božanskim autoritetom jamči apsolutnu istinitost onoga što slijedi.
2. što znamo govorimo Izvornik: ὃ οἴδαμεν λαλοῦμεν [ho oidamen laloumen] Gramatika: Odnosna zamjenica u akuzativu jednine srednjeg roda spaja dva glagola u 1. licu množine: 'znamo' (perfekt s prezentskim značenjem koji označava neposredno, potpuno posjedovanje znanja) i 'govorimo' (prezent indikativa aktiva koji označava trajno naviještanje). Značenje: Prelazak u prvo lice množine vjerojatno je suptilna ironija nasuprot Nikodemovu 'znamo' iz 2. stiha, ali ujedno obuhvaća Isusovo nebesko znanje koje će po Duhu postati i svjedočanstvo zajednice vjernika.
3. što smo vidjeli svjedočimo Izvornik: ὃ ἑωράκαμεν μαρτυροῦμεν [ho he'ōrakamen marturoumen] Gramatika: Glagol 'smo vidjeli' stoji u perfektu indikativa aktiva, 1. lice množine, čime se naglašava da je viđenje u prošlosti ostavilo trajan rezultat i živu sliku u sadašnjosti. Na to se nadovezuje glagol 'svjedočimo' u prezentu aktiva kao trajna djelatnost. Značenje: Isusov govor nije teorijsko umovanje kakvo gaje pismoznanci, nego izravno svjedočanstvo Očevica koji dolazi iz božanske stvarnosti i naviješta ono što je neposredno gledao.
4. svjedočanstvo naše Izvornik: τὴν μαρτυρίαν ἡμῶν [tēn marturian hēmōn] Gramatika: Imenica ženskog roda u akuzativu jednine s određenim članom, praćena osobnom zamjenicom 1. lica množine u genitivu pripadnosti. Značenje: Ključni pojam Ivanove teologije koji označava sveukupnu Isusovu objavu istine; ona pred čovjeka stavlja odluku vjere kao na sudskom postupku.
5. ne primate Izvornik: οὐ λαμβάνετε [ou lambanete] Gramatika: Niječna čestica za objektivnu stvarnost uz glagol u prezentu indikativa aktiva, 2. lice množine. Prelazak s jednine ('ti') na množinu ('vi') pokazuje da se Isus kroz Nikodema obraća cijeloj skupini koju on predstavlja. Značenje: Označava trajno stanje nevjere i duhovne zatvorenosti židovskih glavara (i svijeta uopće), koji unatoč znamenjima odbijaju prihvatiti Isusovu objavu.
Ovaj stih (Ivan 3:11) predstavlja srž Isusove objave i sukoba s ljudskim nevjerovanjem. Isus jasno uspostavlja svoj autoritet utemeljen na izravnom, intimnom i savršenom poznavanju nebeskih stvarnosti (znanje i gledanje). Prijelaz iz jednine ('kažem tebi') u množinu ('znamo', 'primate') pokazuje pomak s osobnog razgovora s Nikodemom na univerzalno svjedočanstvo i kolektivno odbacivanje tog svjedočanstva od strane svijeta.
Teološki gledano, stih naglašava tragediju ljudskog nevjerovanja. Iako je objava savršeno istinita (dvostruki 'amen') i utemeljena na neposrednom svjedočanstvu, ona nailazi na odbijanje. Ovdje se kristalizira ključna ivanovska tema svjetla koje dolazi u svijet, ali ga ljudi ne prepoznaju i ne primaju, pozivajući pritom svakog čitatelja na osobnu odluku hoće li prihvatiti ili odbaciti božansko svjedočanstvo.