Početna ›

Ivan 3,36 — Evanđelje po Ivanu

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Jer Onaj kojega Bog posla Riječi Božje govori, jer ne daje Duha na mjeru.

Otac ljubi Sina i sve je dao u ruku Njegovu.

Tko vjeruje u Sina, ima život vječni; a tko se ne pokorava Sinu, neće vidjeti života, nego Gnjev Božji ostaje na njemu."

Biblija

Tko vjeruje u Sina, ima život vječni; a tko se ne pokorava Sinu, neće vidjeti života, nego Gnjev Božji ostaje na njemu."

Daničić-Karadžić

Ko vjeruje sina, ima život vječni; a ko ne vjeruje sina, neće vidjeti života, nego gnjev Božij ostaje na njemu.

Original

ὁ πιστεύων εἰς τὸν υἱὸν ἔχει ζωὴν αἰώνιον· ὁ δὲ ἀπειθῶν τῷ υἱῷ οὐκ ὄψεται ζωήν, ἀλλ᾽ ἡ ὀργὴ τοῦ θεοῦ μένει ἐπ᾽ αὐτόν.¶

Izgovor

ho pisteuōn eis ton huion echei zōēn aiōnion ho de apeithōn tō huiō ouk opsetai zōēn all᾽ hē orgē tou theou menei ep᾽ auton

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Onaj vjerujući u toga Sina ima život vječni; onaj a ne-pokoravajući-se tomu Sinu ne ugledat-će život, nego ta srdžba toga Boga ostaje na njega."

Analiza

1. Onaj vjerujući u toga Sina Izvornik: ὁ πιστεύων εἰς τὸν υἱὸν [ho pisteuōn eis ton huion] Gramatika: Određeni član u nominativu jednine muškog roda s participom prezenta aktivnog te prijedlog εἰς ('u') s akuzativom. Prezent participa označava trajno životno opredjeljenje, a konstrukcija πιστεύω εἰς ('vjerovati u') tipičan je ivanovski izričaj koji nadilazi puko intelektualno slaganje i označava osobno predanje i povjerenje. Značenje: Prava vjera nije jednokratni pristanak uz nauk, nego trajno životno oslanjanje na osobu Sina Božjega.

2. ima život vječni Izvornik: ἔχει ζωὴν αἰώνιον [echei zōēn aiōnion] Gramatika: Glagol u prezentu indikativa aktivnog, 3. lice jednine, uz imenicu i pridjev u akuzativu jednine ženskog roda bez člana. Prezent ἔχει ('ima') naglašava da vjernik već sada posjeduje ono što je inače eshatološko dobro. Značenje: U Ivanovoj teologiji vječni život nije samo nagrada nakon smrti, nego božanska kvaliteta života koja započinje već u sadašnjosti u zajedništvu sa Sinom.

3. onaj a ne-pokoravajući-se tomu Sinu Izvornik: ὁ δὲ ἀπειθῶν τῷ υἱῷ [ho de apeithōn tō huiō] Gramatika: Određeni član i suprotni veznik δέ uz particip prezenta aktivnog u nominativu jednine muškog roda te imenicu u dativu jednine. Glagol ἀπειθέω tvoren je nijekom od korijena πείθω (uvjeriti, poslušati) i označava trajno odbijanje poslušnosti i tvrdokornu nevjeru. Značenje: Suprotnost vjeri (πιστεύων) ovdje je opisana kao neposlušnost (ἀπειθῶν), čime se pokazuje da nevjera nije tek nedostatak uvida, nego voljno odbijanje podlaganja Božjemu Poslaniku.

4. ne ugledat-će život Izvornik: οὐκ ὄψεται ζωήν [ouk opsetai zōēn] Gramatika: Niječna čestica uz glagol u futuru indikativa medija (deponentni oblik), 3. lice jednine, i imenicu u akuzativu jednine. Futur stoji u snažnom kontrastu prema prethodnom prezentu 'ima': onaj tko se opire Sinu neće ni u budućnosti iskusiti život. Značenje: Biblijski idiom 'vidjeti život' (kao i 'vidjeti kraljevstvo Božje' u 3,3) znači osobno iskusiti, okusiti i sudjelovati u spasenjskom životu.

5. nego ta srdžba toga Boga ostaje na njega Izvornik: ἀλλ᾽ ἡ ὀργὴ τοῦ θεοῦ μένει ἐπ᾽ αὐτόν [all᾽ hē orgē tou theou menei ep᾽ auton] Gramatika: Snažni suprotni veznik ἀλλά ('nego', 'već'), imenica u nominativu jednine s članom, genitiv pripadnosti, glagol u prezentu indikativa aktivnog, 3. lice jednine, te prijedlog ἐπί s akuzativom osobne zamjenice. Prezent μένει ('ostaje') ključno pokazuje da se gnjev ne spušta tek naknadno, nego trajno počiva na čovjeku koji odbija jedini izlaz. Značenje: Božji gnjev nije nagla promjena Božjeg raspoloženja, nego trajno stanje suda u kojem se već nalazi pali svijet izvan Krista; tko odbije Sina, sam ostaje pod tim sudom.

Zaključak

Ovaj stih (Ivan 3,36) donosi snažan kontrast između dva načina života i dviju konačnih sudbina, koje isključivo ovise o odnosu pojedinca prema Sinu Božjem. S jedne strane, trajna i aktivna vjera donosi vječni život ne kao puko obećanje, već kao stvarnost koja se posjeduje i živi već sada. S druge strane, odbijanje vjere izjednačeno je s neposlušnošću – to je aktivan čin pobune protiv Boga.

Najozbiljnija poruka stiha leži u glagolskim vremenima: baš kao što vječni život počinje u sadašnjosti za vjernika, tako i Božji pravedni gnjev već sada 'ostaje' na onome tko Sina odbacuje. Čovječanstvo se po svojoj paloj prirodi već nalazi pod osudom, a jedini izlaz iz tog stanja jest prijelaz u život kroz živo pouzdanje i poslušnost Sinu.