što je vidio i čuo, to svjedoči, a svjedočanstva Njegova nitko ne prima.
što je vidio i čuo, to svjedoči, a svjedočanstva Njegova nitko ne prima.
Tko primi Njegovo svjedočanstvo, zapečati da je Bog istinit.
Jer Onaj kojega Bog posla Riječi Božje govori, jer ne daje Duha na mjeru.
Otac ljubi Sina i sve je dao u ruku Njegovu.
Tko vjeruje u Sina, ima život vječni; a tko se ne pokorava Sinu, neće vidjeti života, nego Gnjev Božji ostaje na njemu."
Jer Onaj kojega Bog posla Riječi Božje govori, jer ne daje Duha na mjeru.
Jer koga Bog posla, onaj riječi Božije govori: jer Bog Duha ne daje na mjeru.
ὃν γὰρ ἀπέστειλεν ὁ θεός, τὰ ῥήματα τοῦ θεοῦ λαλεῖ· οὐ γὰρ ἐκ μέτρου δίδωσιν ὁ θεὸς τὸ πνεῦμα.
hon gar apesteilen ho theos ta rhēmata tou theou lalei ou gar ek metrou didōsin ho theos to pneuma
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Kojega jer posla taj Bog, te izreke toga Boga govori; ne jer iz mjere daje taj Duh."
1. Kojega jer posla taj Bog Izvornik: ὃν γὰρ ἀπέστειλεν ὁ θεός [hon gar apesteilen ho theos] Gramatika: Odnosna zamjenica u akuzativu jednine muškog roda uz uzročni veznik i glagol u aoristu indikativa aktivnog, 3. lice jednine. Aorist označava povijesni, dovršeni čin poslanja Sina u svijet, a veznik γάρ ('jer', 'naime') obrazlaže prethodnu tvrdnju. Značenje: Krist nastupa kao Božji opunomoćeni poslanik (od glagola ἀποστέλλω potječe i riječ apostol). U biblijskom pravnom poimanju poslanik u potpunosti zastupa onoga koji ga šalje, pa je slušanje Poslanika isto što i slušanje samoga Boga.
2. te izreke toga Boga govori Izvornik: τὰ ῥήματα τοῦ θεοῦ λαλεῖ [ta rhēmata tou theou lalei] Gramatika: Imenica u akuzativu množine srednjeg roda s određenim članom, imenica u genitivu jednine muškog roda s članom (genitiv podrijetla i pripadnosti) te glagol u prezentu indikativa aktivnog, 3. lice jednine. Prezent označava trajnu, neprekinutu djelatnost govorenja. Značenje: Za razliku od pojma λόγος (cjelokupna Božja poruka), ῥήματα u množini označava pojedinačne, konkretno izgovorene riječi i izričaje: svaka pojedina Isusova rečenica izravan je Božji govor.
3. ne jer iz mjere Izvornik: οὐ γὰρ ἐκ μέτρου [ou gar ek metrou] Gramatika: Niječna čestica, uzročni veznik i prijedlog ἐκ ('iz') s imenicom u genitivu jednine srednjeg roda. Prijedložni izraz 'iz mjere' funkcionira priložno i označava djelomično, odmjereno ili ograničeno udjeljivanje. Značenje: Prema rabinskoj predaji čak su i starozavjetni proroci primali Duha Svetoga 'na mjeru' (u ograničenom opsegu i za određene zadaće). Kod Sina nema nikakva ograničenja jer On posjeduje puninu Božjega Duha.
4. daje taj Duh Izvornik: δίδωσιν τὸ πνεῦμα [didōsin to pneuma] Gramatika: Glagol u prezentu indikativa aktivnog, 3. lice jednine, i imenica u akuzativu jednine srednjeg roda s određenim članom. Prezent δίδωσιν ('daje') označava trajno, neprestano izlijevanje, a ne samo jednokratni dar u prošlosti. Značenje: Otac neprestano i u neizmjernoj punini daje Duha Sinu, što jamči da je Sinovljev govor u svakom trenutku savršena i neiscrpna Božja objava.
Ovaj stih (iz Evanđelja po Ivanu 3,34) predstavlja jedan od najdubljih trinitarnih i kristoloških tekstova u Novom zavjetu. On opisuje savršeni odnos i sklad unutar Presvetog Trojstva u kontekstu povijesti spasenja: Otac je onaj koji šalje i daje, Sin je poslan i s potpunim autoritetom izgovara Očeve riječi, a Duh Sveti je onaj koji se daje bez mjere i ograničenja. Razlog zašto Kristove izgovorene riječi nose apsolutni božanski autoritet leži upravo u njegovom potpunom posjedovanju Duha Svetoga.
Nadalje, tekst povlači jasnu liniju razdvajanja između Isusa Kriste i svih prethodnih starozavjetnih proroka. Dok su Božji glasnici u prošlosti primali Duha Svetoga i objavu tek 'na mjeru', osposobljeni za specifične zadatke, Sin prima Duha neizmjerno. To nedvosmisleno potvrđuje njegovu jedinstvenu prirodu ne samo kao vrhovnog Božjeg glasnika, već kao utjelovljenog Sina koji u potpunosti dijeli božansku narav i moć, omogućavajući mu da ljudima donese konačnu i savršenu objavu samoga Boga.