Onaj koji dolazi odozgo iznad svih je. Tko je sa zemlje, od zemlje je i od zemlje govori. Onaj koji dolazi s Neba iznad svih je;
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Onaj koji dolazi odozgo iznad svih je. Tko je sa zemlje, od zemlje je i od zemlje govori. Onaj koji dolazi s Neba iznad svih je;
što je vidio i čuo, to svjedoči, a svjedočanstva Njegova nitko ne prima.
Tko primi Njegovo svjedočanstvo, zapečati da je Bog istinit.
Jer Onaj kojega Bog posla Riječi Božje govori, jer ne daje Duha na mjeru.
Otac ljubi Sina i sve je dao u ruku Njegovu.
Tko primi Njegovo svjedočanstvo, zapečati da je Bog istinit.
Koji primi njegovo svjedočanstvo, potvrdi da je Bog istinit.
ὁ λαβὼν αὐτοῦ τὴν μαρτυρίαν ἐσφράγισεν ὅτι ὁ θεὸς ἀληθής ἐστιν.
ho labōn autou tēn marturian esphragisen hoti ho theos alēthēs estin
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Onaj uzevši njegovo to svjedočanstvo zapečatio-je da taj Bog istinit jest."
1. Onaj uzevši Izvornik: ὁ λαβὼν [ho labōn] Gramatika: Određeni član u nominativu jednine muškog roda uz particip aorista aktivnog u nominativu jednine muškog roda. Član poimenice pretvara particip u opću oznaku vršitelja radnje ('onaj koji je primio'), a aorist izražava konkretnu, dovršenu odluku prihvaćanja koja prethodi glavnom glagolu. Značenje: Označava iznimku u odnosu na prethodni stih gdje se kaže da 'nitko ne prima' — svatko tko ipak odlučno prihvati Kristovo svjedočanstvo ulazi u novi odnos prema Božjoj objavi.
2. njegovo to svjedočanstvo Izvornik: αὐτοῦ τὴν μαρτυρίαν [autou tēn marturian] Gramatika: Osobna zamjenica u genitivu jednine muškog roda stoji ispred određenog člana i imenice u akuzativu jednine ženskog roda. Ovakav položaj zamjenice ispred člana snažno naglašava čije je to svjedočanstvo ('baš njegovo svjedočanstvo'). Značenje: Naglasak je na osobnom autoritetu Onoga koji dolazi odozgo: prihvaćanje se ne odnosi na bilo kakav nauk, nego na izravno svjedočanstvo utjelovljenoga Sina.
3. zapečatio-je Izvornik: ἐσφράγισεν [esphragisen] Gramatika: Glagol u aoristu indikativa aktivnog, 3. lice jednine. Izražava cjelovitu, neopozivu i pravno obvezujuću radnju potvrđivanja. Značenje: U antici je stavljanje pečata jamčilo vjerodostojnost i autentičnost isprave. Prihvaćanjem Kristovih riječi vjernik svojim činom vjere svečano potvrđuje i javno priznaje Božju pouzdanost.
4. da taj Bog istinit jest Izvornik: ὅτι ὁ θεὸς ἀληθής ἐστιν [hoti ho theos alēthēs estin] Gramatika: Izrični veznik uvodi zavisnu rečenicu s imenicom u nominativu uz određeni član, predikatnim pridjevom u nominativu jednine i glagolom u prezentu indikativa, 3. lice jednine. Prezent ovdje izražava bezvremenu, trajnu istinu o Božjoj naravi. Značenje: Budući da Sin govori samo ono što je čuo i vidio kod Oca, vjerovati Sinu izravno znači priznati samoga Boga istinitim i vjernim svojim obećanjima.
Ovaj stih (Ivan 3,33) duboko i neodvojivo povezuje čin ljudske vjere s Božjom ontološkom istinitošću. Prihvaćanje Isusovog svjedočanstva nije tek puki intelektualni pristanak, nego snažan egzistencijalni čin, opisan metaforom 'pečaćenja'. Njime vjernik cijelim svojim bićem potvrđuje i javno jamči da je ono što Isus govori apsolutna istina, budući da ta Riječ dolazi izravno od Oca.
U teološkom smislu, onaj tko odbacuje Sina zapravo proglašava Boga lašcem (kao što kaže 1. Ivanova), dok onaj tko ga prima prepoznaje u Njemu autentičnog objavitelja. Na taj način vjernik, prihvaćajući Riječ odozgo, postaje aktivni svjedok i živi 'pečat' u svijetu koji svojim životom potvrđuje da je Bog doista istinit, pouzdan i neizmjerno vjeran.