Tko ima zaručnicu, zaručnik je; a prijatelj zaručnikov, koji stoji i sluša ga, radošću se raduje zbog glasa zaručnikova. Ta se dakle radost moja ispunila.
Tko ima zaručnicu, zaručnik je; a prijatelj zaručnikov, koji stoji i sluša ga, radošću se raduje zbog glasa zaručnikova. Ta se dakle radost moja ispunila.
On treba rasti, a ja se umanjivati.
Onaj koji dolazi odozgo iznad svih je. Tko je sa zemlje, od zemlje je i od zemlje govori. Onaj koji dolazi s Neba iznad svih je;
što je vidio i čuo, to svjedoči, a svjedočanstva Njegova nitko ne prima.
Tko primi Njegovo svjedočanstvo, zapečati da je Bog istinit.
Onaj koji dolazi odozgo iznad svih je. Tko je sa zemlje, od zemlje je i od zemlje govori. Onaj koji dolazi s Neba iznad svih je;
Koji odozgo dolazi nad svima je; koji je sa zemlje od zemlje je, i govori od zemlje; koji dolazi s neba nad svima je.
ὁ ἄνωθεν ἐρχόμενος ἐπάνω πάντων ἐστίν. ὁ ὢν ἐκ τῆς γῆς ἐκ τῆς γῆς ἐστιν καὶ ἐκ τῆς γῆς λαλεῖ. ὁ ἐκ τοῦ οὐρανοῦ ἐρχόμενος ἐπάνω πάντων ἐστίν·
ho anōthen erchomenos epanō pantōn estin ho ōn ek tēs gēs ek tēs gēs estin kai ek tēs gēs lalei ho ek tou ouranou erchomenos epanō pantōn estin
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Onaj odozgo dolazeći iznad svih jest. Onaj budući od te zemlje od te zemlje jest i od te zemlje govori. Onaj od tog neba dolazeći iznad svih jest;"
1. Onaj odozgo dolazeći Izvornik: ὁ ἄνωθεν ἐρχόμενος [ho anōthen erchomenos] Gramatika: Određeni član u nominativu jednine muškog roda s prilogom mjesta i podrijetla ('odozgo, s visine') te participom prezenta mediopasivnog (deponentni glagol), što opisuje trajnu oznaku osobe, a ne samo jedan prošli trenutak. Značenje: Prilog 'odozgo' (isti koji je upotrijebljen u razgovoru s Nikodemom za rođenje 'odozgo') označava božansku sferu: Isusovo podrijetlo nije u zemaljskoj povijesti, nego u samome Bogu.
2. iznad svih jest Izvornik: ἐπάνω πάντων ἐστίν [epanō pantōn estin] Gramatika: Prijedlog s genitivom množine (koji može biti muškog ili srednjeg roda: 'iznad svih ljudi' ili 'iznad svega stvorenoga') uz prezent glagola 'biti' koji izriče bezvremensku istinu. Značenje: Rečenica koja uokviruje cijeli stih potvrđuje Kristovu apsolutnu vrhovnost i suverenost nad svim prorocima, uključujući samog Ivana, kao i nad čitavim stvorenim poretkom.
3. Onaj budući od te zemlje Izvornik: ὁ ὢν ἐκ τῆς γῆς [ho ōn ek tēs gēs] Gramatika: Poimeničeni particip prezenta glagola 'biti' uz prijedlog ἐκ ('iz, od') s genitivom jednine, koji označava izvor, podrijetlo i narav bića. Značenje: Trostruko ponavljanje izraza 'od zemlje' u jednoj rečenici naglašava stvorenu, ljudsku ograničenost: čak i najveći prorok po svojoj je naravi dio zemaljskog poretka i ne može govoriti iz vlastitog nebeskog iskustva.
4. i od te zemlje govori Izvornik: καὶ ἐκ τῆς γῆς λαλεῖ [kai ek tēs gēs lalei] Gramatika: Prijedložni izraz s genitivom podrijetla uz glagol u prezentu indikativa aktivnog, 3. lice jednine, koji označava trajni način i polazište govora. Značenje: Govoriti 'od zemlje' ovdje ne znači nužno govoriti grešno, nego govoriti iz ljudske perspektive i unutar granica zemaljskog iskustva, za razliku od Onoga koji donosi izravnu nebesku objavu.
5. Onaj od tog neba dolazeći Izvornik: ὁ ἐκ τοῦ οὐρανοῦ ἐρχόμενος [ho ek tou ouranou erchomenos] Gramatika: Usporedna konstrukcija prvoj rečenici stiha, gdje je prilog 'odozgo' sada razjašnjen prijedložnim izrazom ἐκ τοῦ οὐρανοῦ (prijedlog izvora s genitivom jednine i određenim članom). Značenje: Ovaj izraz nedvojbeno tumači što znači 'odozgo': Krist dolazi izravno iz Božjeg prebivališta i zato Njegova riječ ima apsolutni, božanski autoritet.
Ovaj stih (Ivan 3,31) uspostavlja duboku teološku dihotomiju između dviju sfera postojanja: one nebeske (božanske) i one zemaljske (ljudske). Autoritet i vrijednost svjedočanstva izravno ovise o podrijetlu svjedoka. Krist, koji je 'Onaj odozgo' i koji dolazi 'iz neba', ima apsolutni primat ('iznad svih je') jer donosi neposrednu objavu samoga Boga. Njegovo učenje nije rezultat ljudske refleksije već utjelovljenje vječne božanske istine.
Nasuprot Njemu, svaki zemaljski prorok ili učitelj – pa tako i Ivan Krstitelj, u čijem se kontekstu ovaj stih najčešće promatra – suštinski je ograničen svojom ljudskom prirodom. Njegovo je postojanje vezano za zemlju ('iz zemlje je') i zato njegove spoznaje i riječi ostaju unutar domene ograničenog. Stih time poziva vjernike na poniznost i na nužnost prihvaćanja Isusa Krista ne tek kao još jednog mudrog učitelja, već kao vrhovnog suverena i jedinog posrednika apsolutne istine.