Odgovori Ivan i reče: "Ne može čovjek primiti ništa ako mu nije dano s Neba.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Odgovori Ivan i reče: "Ne može čovjek primiti ništa ako mu nije dano s Neba.
Vi mi sami svjedočite da rekoh: 'Ja nisam Krist', nego da sam poslan pred Njim.
Tko ima zaručnicu, zaručnik je; a prijatelj zaručnikov, koji stoji i sluša ga, radošću se raduje zbog glasa zaručnikova. Ta se dakle radost moja ispunila.
On treba rasti, a ja se umanjivati.
Onaj koji dolazi odozgo iznad svih je. Tko je sa zemlje, od zemlje je i od zemlje govori. Onaj koji dolazi s Neba iznad svih je;
Tko ima zaručnicu, zaručnik je; a prijatelj zaručnikov, koji stoji i sluša ga, radošću se raduje zbog glasa zaručnikova. Ta se dakle radost moja ispunila.
Ko ima nevjestu ženik je, a prijatelj ženikov stoji i sluša ga, i radošću raduje se glasu ženikovu. Ova dakle radost moja ispuni se.
Ὁ ἔχων τὴν νύμφην νυμφίος ἐστίν. ὁ δὲ φίλος τοῦ νυμφίου, ὁ ἑστηκὼς καὶ ἀκούων αὐτοῦ, χαρᾷ χαίρει διὰ τὴν φωνὴν τοῦ νυμφίου. αὕτη οὖν ἡ χαρὰ ἡ ἐμὴ πεπλήρωται.
Ho echōn tēn numphēn numphios estin ho de philos tou numphiou ho hestēkōs kai akouōn autou chara chairei dia tēn phōnēn tou numphiou hautē oun hē chara hē emē peplērōtai
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Koji ima tu zaručnicu zaručnik jest. A onaj prijatelj od zaručnika, onaj koji stoji i sluša ga, radošću raduje se zbog tog glasa od zaručnika. Ova dakle ta radost ta moja ispunjena je."
1. Koji ima tu zaručnicu Izvornik: Ὁ ἔχων τὴν νύμφην [Ho echōn tēn numphēn] Gramatika: Određeni član uz particip prezenta aktivnog u nominativu jednine muškog roda tvori poimeničeni izraz ('onaj koji trajno ima / posjeduje'), dok je imenica 'zaručnica' u akuzativu s određenim članom. Značenje: U starozavjetnoj slikovitosti Bog je Zaručnik, a Izrael zaručnica; Ivan Krstitelj ovu mesijansku sliku izravno primjenjuje na Isusa, kojemu pripada nova zajednica spasenja.
2. prijatelj od zaručnika Izvornik: ὁ δὲ φίλος τοῦ νυμφίου [ho de philos tou numphiou] Gramatika: Imenica u nominativu s određenim članom i veznikom δέ koji uvodi blagu suprotnost ili prelazak na drugu ulogu, praćena posvojnim genitivom jednine ('zaručnikov'). Značenje: U židovskim svadbenim običajima 'zaručnikov prijatelj' (heb. šoševin) bio je glavni posrednik, čuvar zaručnice i organizator svadbe, čija je zadaća bila dovesti nevjestu zaručniku, a ne prisvojiti je za sebe.
3. onaj koji stoji i sluša ga Izvornik: ὁ ἑστηκὼς καὶ ἀκούων αὐτοῦ [ho hestēkōs kai akouōn autou] Gramatika: Spoj dvaju participa pod istim određenim članom: prvi je u perfektu aktivnom ('koji je stao i sada mirno stoji'), a drugi u prezentu aktivnom ('koji pozorno sluša'), uz osobnu zamjenicu u genitivu koji označava izvor zvuka. Značenje: Stajanje označava budnost, poštovanje i služiteljsku spremnost, dok prezent slušanja opisuje usredotočenost proroka na Zaručnikov dolazak i Njegov govor.
4. radošću raduje se Izvornik: χαρᾷ χαίρει [chara chairei] Gramatika: Imenica u dativu načina ili sredstva stoji neposredno uz glagol istog korijena u prezentu indikativa aktivnog, 3. lice jednine, što je tipičan semitski izričaj (hebraizam) za pojačavanje radnje. Značenje: Ovakvo udvostručenje korijena izražava silovitu, potpunu i nepomućenu radost; Ivan nije ljubomoran na Isusov uspjeh, nego upravo u Zaručnikovu glasu nalazi vrhunac vlastitog veselja.
5. ispunjena je Izvornik: πεπλήρωται [peplērōtai] Gramatika: Glagol u perfektu indikativa pasivnog, 3. lice jednine, koji označava radnju dovršenu u prošlosti čije stanje punine trajno ostaje u sadašnjosti (teološki pasiv u kojem je Bog neizrečeni vršitelj). Značenje: Ivanova proročka misija dosegla je svoj konačni cilj: dolaskom Mesije njegova je radost dovedena do punine i više joj ništa ne nedostaje.
Ovaj stih (Ivan 3,29), kroz predivnu svadbenu metaforu, sažima vrhunac službe i poniznosti Ivana Krstitelja. Isus Krist je prikazan kao božanski Zaručnik kojemu po pravu pripada zaručnica (vjernici, Božji narod), dok Ivan sebe vidi isključivo kao prijatelja zaručnika. Njegova životna svrha nije bila privući pažnju i zadržati sljedbenike za sebe, već pripremiti put, očuvati čistoću zaručnice i sjediniti je sa Zaručnikom kada On dođe.
Umjesto gorčine i zavisti zbog sve većeg broja ljudi koji su napuštali njega i odlazili Isusu, Ivan osjeća neizmjernu i savršenu radost samim time što čuje Zaručnikov glas. Poruka stiha duboko oslikava pravo kršćansko služenje i podlaganje vlastitog ega Božjem planu. Ivanova radost doživljava svoju puninu upravo u trenutku kada on sam počinje gubiti na važnosti, ustupajući središnje mjesto Kristu.