On treba rasti, a ja se umanjivati.
On treba rasti, a ja se umanjivati.
Onaj koji dolazi odozgo iznad svih je. Tko je sa zemlje, od zemlje je i od zemlje govori. Onaj koji dolazi s Neba iznad svih je;
što je vidio i čuo, to svjedoči, a svjedočanstva Njegova nitko ne prima.
Tko primi Njegovo svjedočanstvo, zapečati da je Bog istinit.
Jer Onaj kojega Bog posla Riječi Božje govori, jer ne daje Duha na mjeru.
što je vidio i čuo, to svjedoči, a svjedočanstva Njegova nitko ne prima.
I što vidje i ču ono svjedoči; i svjedočanstva njegova niko ne prima.
καὶ ὃ ἑώρακεν καὶ ἤκουσεν, τοῦτο μαρτυρεῖ, καὶ τὴν μαρτυρίαν αὐτοῦ οὐδεὶς λαμβάνει.
kai ho he'ōraken kai ēkousen touto marturei kai tēn marturian autou oudeis lambanei
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Što vidio je i čuo, to svjedoči, i to svjedočanstvo njegovo nitko prima."
1. Što vidio je i čuo Izvornik: ὃ ἑώρακεν καὶ ἤκουσεν [ho he'ōraken kai ēkousen] Gramatika: Odnosna zamjenica u akuzativu jednine srednjeg roda praćena vrlo značajnom kombinacijom glagolskih vremena: prvi glagol ('vidio je') stoji u perfektu aktivnom koji označava trajni posjed viđenoga u sadašnjosti, a drugi ('čuo') u aoristu aktivnom koji sažima cjelokupno primljeno poslanje. Značenje: Isus ne prenosi naučene teorije niti proročka nadahnuća po čuvenju, nego iznosi neposredno iskustvo vječnog gledanja i slušanja u zajedništvu s Ocem.
2. to svjedoči Izvornik: τοῦτο μαρτυρεῖ [touto marturei] Gramatika: Pokazna zamjenica u akuzativu jednine srednjeg roda koja snažno sažima prethodnu odnosnu rečenicu, uz glagol u prezentu indikativa aktivnog, 3. lice jednine, što označava trajnu i javnu radnju. Značenje: Kristova objava u Ivanovoj teologiji ima pravnu i spasenjsku težinu očevica koji pred svijetom iznosi nepobitnu istinu o Bogu.
3. i to svjedočanstvo njegovo Izvornik: καὶ τὴν μαρτυρίαν αὐτοῦ [kai tēn marturian autou] Gramatika: Veznik καὶ koji ovdje iz konteksta poprima suprotno, paradoksalno značenje ('a ipak', 'ali'), uz imenicu u akuzativu jednine s određenim članom i posvojnim genitivom osobne zamjenice. Značenje: Suprotstavlja se božanska uzvišenost svjedočanstva i tragična reakcija svijeta: unatoč tome što dolazi od Očevica s neba, ljudi ga odbacuju.
4. nitko prima Izvornik: οὐδεὶς λαμβάνει [oudeis lambanei] Gramatika: Odrična zamjenica u nominativu jednine muškog roda ('nijedan') uz glagol u prezentu indikativa aktivnog, 3. lice jednine; u grčkom jeziku jedna negacija potpuno poništava glagolsku radnju ('nitko ne prima'). Značenje: Riječ je o namjernom retoričkom pretjerivanju (hiperboli) koje izražava bol nad općom nevjerom naroda (usp. Proslov 1,11), dok već sljedeći stih pokazuje da ipak postoje pojedinci koji u vjeri primaju Njegovo svjedočanstvo.
Ovaj stih (Ivan 3,32) duboko i precizno sažima srž Isusova identiteta i Njegove misije. On ne govori iz ljudskog promišljanja, filozofije ili tuđeg nauka, već kao izravni svjedok prenosi ono što je 'vidio i čuo' u svojoj vječnoj egzistenciji s Bogom Ocem. Njegovo je svjedočanstvo stoga apsolutno pouzdano i predstavlja najviši mogući autoritet Božje objave čovječanstvu.
S druge strane, stih naglašava tragičnu ironiju ljudskog stanja: unatoč tome što im je ponuđena neposredna nebeska istina, ljudi je u svojoj grešnosti i sljepoći kolektivno odbacuju ('nitko ne prima'). Ovaj snažan kontrast između božanskog svjetla i ljudskog odbacivanja temeljni je motiv Ivanovog evanđelja, koji istovremeno poziva svakog čitatelja na osobnu, radikalnu odluku hoće li vjerom 'primiti' to svjedočanstvo.