I kao što Mojsije podiže zmiju u pustinji, tako treba biti podignut Sin Čovječji,
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
I kao što Mojsije podiže zmiju u pustinji, tako treba biti podignut Sin Čovječji,
da svaki koji vjeruje u Njega ima život vječni.
Jer Bog tako uzljubi svijet te dade Sina Svoga jedinorođenoga da svaki koji vjeruje u Njega ne propadne, nego ima život vječni.
Jer ne posla Bog Sina u svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po Njemu.
Tko vjeruje u Njega, ne sudi mu se; a tko ne vjeruje, već je osuđen jer nije povjerovao u Ime jedinorođenoga Sina Božjega.
Jer Bog tako uzljubi svijet te dade Sina Svoga jedinorođenoga da svaki koji vjeruje u Njega ne propadne, nego ima život vječni.
Jer Bogu tako omilje svijet da je i sina svojega jedinorodnoga dao, da nijedan koji ga vjeruje ne pogine, nego da ima život vječni.
οὕτως γὰρ ἠγάπησεν ὁ θεὸς τὸν κόσμον, ὥστε τὸν υἱὸν αὐτοῦ τὸν μονογενῆ ἔδωκεν, ἵνα πᾶς ὁ πιστεύων εἰς αὐτὸν μὴ ἀπόληται ἀλλ᾽ ἔχῃ ζωὴν αἰώνιον.
houtōs gar ēgapēsen ho theos ton kosmon hōste ton huion autou ton monogenē edōken ina pas ho pisteuōn eis auton mē apolētai all᾽ echē zōēn aiōnion
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Tako jer uzljubi taj Bog taj svijet, da tog Sina tog jedinorođenog dade, da svaki koji vjerujući u njega ne propadne nego ima život vječni."
1. Tako jer Izvornik: οὕτως γὰρ [houtōs gar] Gramatika: Prilog načina ('na ovaj način', 'toliko') praćen uzročnim veznikom koji na drugom mjestu u rečenici uvodi obrazloženje prethodne tvrdnje. Prilog ne označava samo stupanj intenziteta, nego prvenstveno način na koji se ljubav očitovala (kroz darivanje Sina). Značenje: Povezuje nužnost križa iz prethodnih stihova s njegovim najdubljim izvorom: razlog zašto Sin mora biti podignut na križ jest neizmjerna Božja ljubav.
2. uzljubi Izvornik: ἠγάπησεν [ēgapēsen] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, indikativ, 3. lice jednine. Ovaj sažimajući (konstativni) aorist obuhvaća Božju ljubav u njezinom vrhuncu i konkretnom povijesnom činu — slanju i predaji Sina. Značenje: Božja ljubav (agapē) nije tek osjećaj naklonosti, nego slobodna, požrtvovna odluka volje koja se dokazuje djelom, čak i prema svijetu koji je od Boga otuđen.
3. taj svijet Izvornik: τὸν κόσμον [ton kosmon] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine muškog roda s određenim članom, kao izravni objekt Božje ljubavi. Izvorno znači 'red' ili 'ukras', a u Novom zavjetu označava stvoreni svemir i osobito čovječanstvo. Značenje: Kod Ivana 'svijet' često označava čovječanstvo u pobuni protiv Boga i pod vlašću tame; paradoks evanđelja je u tome što Bog ljubi upravo takav, pali svijet, a ne samo pravednike ili Izrael.
4. tog Sina tog jedinorođenog Izvornik: τὸν υἱὸν τὸν μονογενῆ [ton huion ton monogenē] Gramatika: Imenica i pridjev u akuzativu jednine muškog roda; ponavljanje određenog člana ispred pridjeva snažno ističe atribut ('Sina, i to onog jedinorođenog'). Složeni pridjev tvoren je od 'monos' (jedini) i korijena 'gen-' (vrsta, rod, podrijetlo). Značenje: Označava Sina koji je jedini svoje vrste, jedinstven i neusporediv u svom vječnom odnosu s Ocem, za razliku od vjernika koji postaju djeca Božja po posinjenju.
5. dade Izvornik: ἔδωκεν [edōken] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, indikativ, 3. lice jednine, u posljedičnoj rečenici uvedenoj veznikom 'da' (hōste s indikativom naglašava stvarnu, ostvarenu činjenicu, a ne samo namjeru). Označava konačan i nepovratan dar. Značenje: Obuhvaća cijelo otajstvo utjelovljenja i predaje u smrt na križu, prizivajući sliku Abrahama koji nije poštedio svoga jedinca Izaka (Post 22).
6. vjerujući u njega Izvornik: ὁ πιστεύων εἰς αὐτὸν [ho pisteuōn eis auton] Gramatika: Poimeničeni particip prezenta aktivnog praćen prijedlogom smjera i zamjenicom u akuzativu ('prema njemu', 'u njega'). Ova konstrukcija s prijedlogom smjera tipična je za Novi zavjet i ne postoji u klasičnom grčkom. Značenje: Izražava dinamičko kretanje duše: vjerovati 'u' Krista znači izaći iz oslanjanja na sebe i potpuno predati svoj život i povjerenje Njegovoj osobi.
7. ne propadne Izvornik: μὴ ἀπόληται [mē apolētai] Gramatika: Glagol u aoristu medija, konjunktiv, 3. lice jednine, uz niječnu česticu. Aorist označava konačnu propast, dok medij ukazuje na to da subjekt sam u sebi doživljava gubitak vlastitog smisla i postojanja. Značenje: Propast ovdje ne znači prestanak postojanja (uništenje bića), nego vječnu izgubljenost i odvojenost od Boga kao izvora života, što je suprotnost vječnom životu.
Ivan 3:16 donosi temeljnu poruku evanđelja sažetu u jednu rečenicu. Središte stiha je Božja neizmjerna i bezuvjetna ljubav (agape) prema palom čovječanstvu (kosmos), koja se očituje kroz konkretan čin potpunog davanja onog najvrednijeg – svog jedinstvenog Sina. Spašenje nije automatsko, već zahtijeva osobni i trajni odgovor vjernika – trajno povjerenje i predanje Isusu Kristu.
Konačni cilj te najveće moguće žrtve je spasenje čovjeka od duhovne propasti i vječne odvojenosti od Boga te darovanje vječnog života. Taj vječni život nije tek puko beskrajno postojanje, već potpuno nova kvaliteta života u zajedništvu s Bogom koja za vjernika započinje u ovom trenutku i nastavlja se u vječnosti.