Jer Bog tako uzljubi svijet te dade Sina Svoga jedinorođenoga da svaki koji vjeruje u Njega ne propadne, nego ima život vječni.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Jer Bog tako uzljubi svijet te dade Sina Svoga jedinorođenoga da svaki koji vjeruje u Njega ne propadne, nego ima život vječni.
Jer ne posla Bog Sina u svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po Njemu.
Tko vjeruje u Njega, ne sudi mu se; a tko ne vjeruje, već je osuđen jer nije povjerovao u Ime jedinorođenoga Sina Božjega.
A ovo je Sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi uzljubiše više tamu nego Svjetlost, jer im djela bijahu zla.
Jer svaki koji čini zlo mrzi Svjetlost i ne dolazi k Svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova;
Tko vjeruje u Njega, ne sudi mu se; a tko ne vjeruje, već je osuđen jer nije povjerovao u Ime jedinorođenoga Sina Božjega.
Koji njega vjeruje ne sudi mu se, a koji ne vjeruje već je osuđen, jer ne vjerova u ime jedinorodnoga sina Božijega.
ὁ πιστεύων εἰς αὐτὸν οὐ κρίνεται· ὁ δὲ μὴ πιστεύων ἤδη κέκριται ὅτι μὴ πεπίστευκεν εἰς τὸ ὄνομα τοῦ μονογενοῦς υἱοῦ τοῦ θεοῦ.
ho pisteuōn eis auton ou krinetai ho de mē pisteuōn ēdē kekritai hoti mē pepisteuken eis to onoma tou monogenous huiou tou theou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Koji vjeruje u njega ne sudi se; a koji ne vjeruje već je osuđen jer nije povjerovao u ime jedinorođenoga Sina Boga."
1. Koji vjeruje u njega Izvornik: ὁ πιστεύων εἰς αὐτὸν [ho pisteuōn eis auton] Gramatika: Određeni član uz particip prezenta aktivnog u nominativu jednine muškog roda, praćen prijedlogom smjera s akuzativom. Značenje: Poimeničeni particip u prezentu opisuje trajni životni stav: 'onaj koji trajno vjeruje'. Prijedlog smjera 'u' uz glagol vjerovati karakterističan je novozavjetni izričaj koji označava osobno predanje i kretanje povjerenja prema Kristu, a ne samo intelektualno prihvaćanje istine.
2. ne sudi se Izvornik: οὐ κρίνεται [ou krinetai] Gramatika: Niječna čestica uz glagol u prezentu pasivnom, indikativ, 3. lice jednine. Značenje: Prezent naglašava da oslobođenje od suda i osude nije tek daleka buduća nada, nego sadašnja stvarnost u kojoj vjernik već živi zbog svog zajedništva sa Sinom.
3. a koji ne vjeruje Izvornik: ὁ δὲ μὴ πιστεύων [ho de mē pisteuōn] Gramatika: Određeni član i suprotni veznik s niječnom česticom i participom prezenta aktivnog u nominativu jednine muškog roda. Značenje: Za razliku od objektivne negacije iz prethodne surečenice, ovdje upotrijebljena niječna čestica uz particip opisuje unutarnje stanje i subjektivni izbor osobe koja ustrajava u odbijanju vjere.
4. već je osuđen Izvornik: ἤδη κέκριται [ēdē kekritai] Gramatika: Vremenski prilog uz glagol u perfektu pasivnom, indikativ, 3. lice jednine; perfekt označava prošlu radnju čije posljedice traju u sadašnjosti. Značenje: Presuda nad nevjerom nije tek budući događaj, nego stanje koje je već nastupilo i traje. Samim odbijanjem Spasitelja čovjek je već donio presudu nad sobom i ostaje u stanju odvojenosti od Boga.
5. nije povjerovao Izvornik: μὴ πεπίστευκεν [mē pepisteuken] Gramatika: Niječna čestica uz glagol u perfektu aktivnom, indikativ, 3. lice jednine. Značenje: Perfekt pokazuje da nije riječ o trenutnom propustu, nego o zauzetom i ustrajnom stavu nevjere: suočen s Božjom objavom, čovjek je donio odluku ne povjerovati i u tom stanju ustraje.
6. u ime jedinorođenoga Sina Boga Izvornik: εἰς τὸ ὄνομα τοῦ μονογενοῦς υἱοῦ τοῦ θεοῦ [eis to onoma tou monogenous huiou tou theou] Gramatika: Prijedlog s akuzativom imenice srednjeg roda, na koju se nadovezuje lanac genitiva s određenim članovima. Značenje: U biblijskom mišljenju 'ime' nije puka oznaka, nego obuhvaća samu narav, identitet i objavljenu stvarnost osobe. Vjerovati u ime jedinorođenoga Sina znači prihvatiti Isusa u onome tko on doista jest: jedini, neusporedivi Božji Sin po naravi.
Ovaj stih (Ivan 3,18) snažno sažima srž evanđeoske poruke prebacujući fokus s budućeg eshatološkog suda na sadašnji trenutak. Naglasak je na posljedicama čovjekovog odnosa prema Isusu Kristu: vjera donosi trenutno oslobođenje od osude, dok nedostatak vjere predstavlja već izrečenu presudu.
Teološki gledano, osuda ovdje nije prikazana kao Božja arbitrarna kazna, već kao neizbježna posljedica čovjekovog svjesnog odbijanja jedinog izvora spasenja (Jedinorođenog Sina). Čovjek svojim izborom da ne povjeruje samog sebe isključuje iz vječnog života, pri čemu gramatička upotreba perfekta jasno pokazuje da ta presuda i duhovno stanje osude već sada počivaju na njemu.