Početna ›

Ivan 3,19 — Evanđelje po Ivanu

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Jer ne posla Bog Sina u svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po Njemu.

Tko vjeruje u Njega, ne sudi mu se; a tko ne vjeruje, već je osuđen jer nije povjerovao u Ime jedinorođenoga Sina Božjega.

A ovo je Sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi uzljubiše više tamu nego Svjetlost, jer im djela bijahu zla.

Jer svaki koji čini zlo mrzi Svjetlost i ne dolazi k Svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova;

a tko čini istinu, dolazi k Svjetlosti da se očituju djela njegova, jer su u Bogu učinjena."

Biblija

A ovo je Sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi uzljubiše više tamu nego Svjetlost, jer im djela bijahu zla.

Daničić-Karadžić

A sud je ovaj što vidjelo dođe na svijet, i ljudima omilje većma tama negoli vidjelo; jer njihova djela bijahu zla.

Original

αὕτη δέ ἐστιν ἡ κρίσις ὅτι τὸ φῶς ἐλήλυθεν εἰς τὸν κόσμον, καὶ ἠγάπησαν οἱ ἄνθρωποι μᾶλλον τὸ σκότος ἢ τὸ φῶς· ἦν γὰρ αὐτῶν πονηρὰ τὰ ἔργα.

Izgovor

hautē de estin hē krisis hoti to phōs elēluthen eis ton kosmon kai ēgapēsan hoi anthrōpoi mallon to skotos ē to phōs ēn gar autōn ponēra ta erga

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"A ovaj je sud: da svjetlost je došla u svijet, i uzljubiše ljudi više tamu nego svjetlost; bijahu jer njihova zla djela."

Analiza

1. A ovaj je sud Izvornik: αὕτη δέ ἐστιν ἡ κρίσις [hautē de estin hē krisis] Gramatika: Pokazna zamjenica u nominativu jednine ženskog roda s veznikom i glagolom biti u prezentu te imenicom s određenim članom. Značenje: Imenica označava sam proces suđenja, razlučivanja i kriterij po kojem se donosi presuda. Sud se ne sastoji u samovoljnoj Božjoj kazni, nego u razotkrivanju i razdvajanju koje nužno nastaje susretom s istinom.

2. svjetlost je došla Izvornik: τὸ φῶς ἐλήλυθεν [to phōs elēluthen] Gramatika: Imenica s određenim članom u nominativu jednine srednjeg roda uz glagol u perfektu aktivnom, indikativ, 3. lice jednine. Značenje: Perfekt ističe da je Krist, utjelovljena Božja Svjetlost, ušao u svijet te da je njegova prisutnost trajna stvarnost koja obasjava svakog čovjeka i traži opredjeljenje.

3. uzljubiše ljudi više tamu nego svjetlost Izvornik: ἠγάπησαν οἱ ἄνθρωποι μᾶλλον τὸ σκότος ἢ τὸ φῶς [ēgapēsan hoi anthrōpoi mallon to skotos ē to phōs] Gramatika: Glagol u aoristu aktivnom, indikativ, 3. lice množine, s poredbenim prilogom i veznikom te imenicama u akuzativu. Značenje: Aorist sažima povijesni i egzistencijalni odgovor čovječanstva na Božju objavu kao konačan i tragičan izbor. Upotreba uzvišenog glagola za ljubav stvara oštru ironiju: istu onu bezuvjetnu privrženost koju je Bog pokazao svijetu, ljudi su usmjerili prema tami grijeha i otuđenja.

4. bijahu jer njihova zla djela Izvornik: ἦν γὰρ αὐτῶν πονηρὰ τὰ ἔργα [ēn gar autōn ponēra ta erga] Gramatika: Glagol biti u imperfektu, 3. lice jednine (koje se u grčkom redovito slaže s množinom srednjeg roda), uz uzročni veznik, genitiv zamjenice i predikatni pridjev na naglašenom mjestu ispred imenice. Značenje: Imperfekt opisuje trajno moralno stanje u kojem su ljudi živjeli. Korijen nevjere nije intelektualni nedostatak dokaza, nego moralna navezanost na vlastita pokvarena i štetna djela koja se ne želi napustiti.

Zaključak

Ovaj stih iz Ivanovog evanđelja (Iv 3,19) donosi duboku teološku istinu o ljudskoj naravi i prirodi božanskog suda. Sud se ovdje ne opisuje prvenstveno kao arbitrarna i nametnuta kazna s neba, već kao prirodna i neizbježna posljedica ljudskog odgovora na božansko svjetlo utjelovljeno u Isusu Kristu. Dolazak Svjetlosti u svijet djeluje kao katalizator koji prisiljava čovječanstvo na opredjeljenje i ultimativno razotkriva pravo stanje svačijeg srca.

Tragedija palog ljudskog stanja najočitije se očituje u svjesnom odabiru: ljudi su aktivno zavoljeli tamu radije nego svjetlost. Taj odabir nije posljedica pukog neznanja ili zabune, već ukorijenjene moralne izopačenosti. Ljudi vole tamu jer su im djela zla i pod svaku cijenu žele izbjeći razotkrivanje i pokajanje koje prisutnost Svjetlosti neumoljivo zahtijeva. Stoga je ovaj sud zapravo auto-osuda – čovjek sam sebe osuđuje skrivajući se od istine kako bi nesmetano nastavio živjeti u svom grijehu.