A krštavaše i Ivan u Enonu blizu Salima, jer ondje bijahu mnoge vode; i dolažahu i krštavahu se,
A krštavaše i Ivan u Enonu blizu Salima, jer ondje bijahu mnoge vode; i dolažahu i krštavahu se,
jer Ivan još ne bijaše bačen u tamnicu.
Nasta dakle rasprava između učenika Ivanovih i nekoga Židova o očišćenju.
I dođoše k Ivanu i rekoše mu: "Rabbi, Onaj koji bijaše s tobom onkraj Jordana, za Kojega si ti posvjedočio — gle, On krsti i svi dolaze k Njemu."
Odgovori Ivan i reče: "Ne može čovjek primiti ništa ako mu nije dano s Neba.
Nasta dakle rasprava između učenika Ivanovih i nekoga Židova o očišćenju.
Tada postade raspra među učenicima Jovanovijem i Jevrejima oko čišćenja.
ἐγένετο οὖν ζήτησις ἐκ τῶν μαθητῶν Ἰωάννου μετὰ Ἰουδαίου περὶ καθαρισμοῦ.
egeneto oun zētēsis ek tōn mathētōn Iōannou meta Ioudaiou peri katharismou
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Nasta dakle rasprava od onih učenika Ivana sa Židovom o očišćenju."
1. Nasta dakle Izvornik: ἐγένετο οὖν [egeneto oun] Gramatika: Glagol u aoristu medija, 3. lice jednine, praćen zaključnim i prijelaznim veznikom. Aorist označava iznenadan nastanak događaja, a veznik 'dakle' povezuje ovu raspravu s prethodno spomenutim usporednim djelovanjem Isusa i Ivana. Značenje: Označava izbijanje spora kao izravnu posljedicu nove situacije u kojoj i Isus i Ivan krste, što među učenicima i promatračima otvara pitanje prave prirode obrednog pranja.
2. rasprava Izvornik: ζήτησις [zētēsis] Gramatika: Imenica ženskog roda u nominativu jednine bez člana. Izvedena iz glagola koji znači 'tražiti' ili 'istraživati'. Značenje: U novozavjetnom kontekstu označava teološko propitivanje, debatu ili prepirku oko zakonskih i obrednih pitanja, ovdje potaknutu usporedbom različitih praksi krštenja.
3. od onih učenika Izvornik: ἐκ τῶν μαθητῶν [ek tōn mathētōn] Gramatika: Prijedlog s genitivom množine i određenim članom. Prijedlog 'iz' ili 'od' ovdje izražava izvor i pokretača rasprave, odnosno označava da je inicijativa potekla iz redova Ivanovih učenika. Značenje: Pokazuje da su upravo Ivanovi učenici ti koje muči pojava Isusova krštenja i njegov odnos prema tradicionalnim obredima.
4. sa Židovom Izvornik: μετὰ Ἰουδαίου [meta Ioudaiou] Gramatika: Prijedlog s genitivom jednine muškog roda bez člana. Odsutnost člana znači 's nekim Židovom' (neodređeni pojedinac), što u grčkom predstavlja najjaču i najstariju rukopisnu predaju nasuprot kasnijoj množini. Značenje: Neimenovani Židov predstavlja glas tradicionalnog judaizma i njegovih brojnih obreda pranja, čime se Ivanovo i Isusovo krštenje stavljaju u širi okvir židovskih propisa o čistoći.
5. o očišćenju Izvornik: περὶ καθαρισμοῦ [peri katharismou] Gramatika: Prijedlog s genitivom jednine muškog roda bez člana. Genitiv uz ovaj prijedlog označava predmet ili temu oko koje se vodi rasprava. Značenje: Pojam se odnosi na obredno pranje i postizanje ritualne čistoće pred Bogom (ista riječ korištena je za kamene posude u Kani u 2,6), a ovdje služi kao povod da Ivanovi učenici postave pitanje o sve većem utjecaju Isusova krštenja. Imena: - Ivan [Ἰωάννου (grč. Ἰωάννης, heb. יוֹחָנָן Yochanan) / Iōannou] (osoba) Znači: Jahve je milostiv Tvorba: Grčki oblik hebrejskog teoforskog imena Yochanan, sastavljenog od skraćenog oblika Božjeg imena Jahve (Yo-) i glagolskog korijena chanan (biti milostiv, iskazati naklonost).
- Židov [Ἰουδαίου (grč. Ἰουδαῖος, heb. יְהוּדִי Yehudi) / Ioudaiou] (narod) Znači: Slavljen / Onaj koji pripada Judi Tvorba: Potječe od imena patrijarha i plemena Jude (heb. Yehudah), izvedenog iz glagolskog korijena yadah što znači 'slaviti' ili 'zahvaljivati' (Post 29,35), a označava pripadnika židovskog naroda i vjere.
Ovaj stih iz Evanđelja po Ivanu (3,25) smješta raspravu u kontekst rastuće napetosti između starozavjetnih propisa o obrednoj čistoći i novog krštenja pokajanja. Sukob Ivanovih učenika i neimenovanog Židova oko 'čišćenja' (katharismos) nije samo tehnička prepirka, već odražava dublju teološku tranziciju i krizu identiteta unutar tadašnjeg judaizma.
Prepirka prikazuje trenutak preklapanja dvaju svjetova: starog židovskog sustava ritualnog pranja koje je bilo učestalo i često usmjereno na vanjsku čistoću, te Ivanovog krštenja koje je pozivalo na jednokratno unutarnje obraćenje. Ovaj događaj služi kao uvod u Ivanov konačni iskaz o Isusovoj nadmoći, naglašavajući da i staro čišćenje i Ivanovo krštenje na kraju moraju ustupiti mjesto istinskom i konačnom očišćenju koje donosi Krist.