Jer svaki koji čini zlo mrzi Svjetlost i ne dolazi k Svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova;
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Jer svaki koji čini zlo mrzi Svjetlost i ne dolazi k Svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova;
a tko čini istinu, dolazi k Svjetlosti da se očituju djela njegova, jer su u Bogu učinjena."
Nakon toga dođe Isus i učenici Njegovi u judejsku zemlju; i ondje boravljaše s njima i krštavaše.
A krštavaše i Ivan u Enonu blizu Salima, jer ondje bijahu mnoge vode; i dolažahu i krštavahu se,
jer Ivan još ne bijaše bačen u tamnicu.
Nakon toga dođe Isus i učenici Njegovi u judejsku zemlju; i ondje boravljaše s njima i krštavaše.
A potom dođe Isus i učenici njegovi u Judejsku zemlju, i ondje življaše s njima i kršćavaše.
Μετὰ ταῦτα ἦλθεν ὁ Ἰησοῦς καὶ οἱ μαθηταὶ αὐτοῦ εἰς τὴν Ἰουδαίαν γῆν, καὶ ἐκεῖ διέτριβεν μετ᾽ αὐτῶν καὶ ἐβάπτιζεν.
Meta tauta ēlthen ho Iēsous kai hoi mathētai autou eis tēn Ioudaian gēn kai ekei dietriben met᾽ autōn kai ebaptizen
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Nakon ovih došao je taj Isus i ti učenici njegovi u tu Judejsku zemlju, i ondje boravljaše s njima i krštavaše."
1. Nakon ovih došao je Izvornik: Μετὰ ταῦτα ἦλθεν [Meta tauta ēlthen] Gramatika: Prijedložni izraz 'meta tauta' s pokaznom zamjenicom u akuzativu množine srednjeg roda služi kao prijelazna formula, a slijedi ga glagol u aoristu aktivnom, 3. lice jednine, koji označava pojedinačan, dovršen dolazak. Značenje: Ovaj izraz kod evanđelista Ivana redovito označava prijelaz na novo zbivanje u kronološkom i teološkom slijedu, ovdje premještajući radnju iz samog grada Jeruzalema u šire područje Judeje.
2. u tu Judejsku zemlju Izvornik: εἰς τὴν Ἰουδαίαν γῆν [eis tēn Ioudaian gēn] Gramatika: Prijedlog 'eis' s akuzativom jednine ženskog roda označava kretanje u određeno područje, pri čemu se pridjev 'Ioudaian' slaže s imenicom 'zemlja' (gēn). Značenje: Budući da je Isus tijekom blagdana Pashe već bio u Jeruzalemu (središtu Judeje), izraz 'Judejska zemlja' ovdje označava judejsko seosko područje izvan glavnoga grada, vjerojatno u dolini Jordana.
3. boravljaše Izvornik: διέτριβεν [dietriben] Gramatika: Glagol u imperfektu indikativa aktiva, 3. lice jednine, izriče trajnu radnju u prošlosti, odnosno zadržavanje kroz dulje razdoblje. Značenje: Doslovno glagol znači 'trošiti (vrijeme)', a ovdje naglašava da Isus nije samo prolazio tim krajem, nego je ondje proveo određeno vrijeme u dubokom zajedništvu i poučavanju svojih učenika.
4. i krštavaše Izvornik: καὶ ἐβάπτιζεν [kai ebaptizen] Gramatika: Glagol je također u imperfektu indikativa aktiva, 3. lice jednine, čime se opisuje opetovana, kontinuirana djelatnost koja je tekla usporedno s Njegovim boravkom. Značenje: Kao što će evanđelist kasnije pojasniti (Iv 4,2), sam Isus nije osobno uranjao u vodu, nego je krštavao preko svojih učenika, no cjelokupna se ta služba pripisuje Njegovu autoritetu i vodstvu. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ / יְהוֹשֻׁעַ) / Iēsous (heb. Ješua / Jehošua)] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik potječe od hebrejskog imena Ješua (skraćeno od Jehošua), koje je složeno od skraćenog oblika Božjeg imena Jahve (Jeho-) i glagolskog korijena 'jaša' (spasiti, izbaviti).
- Judejska [Ἰουδαία (heb. יְהוּדָה) / Ioudaia (heb. Jehuda)] (pokrajina) Znači: Hvaljen / Zemlja Judina Tvorba: U hrvatskom prijevodu stiha ime je izraženo posvojnim pridjevom 'Judejska' (uz imenicu 'zemlja'), a u grčkom izvorniku stoji oblik 'Ioudaia' (Judeja), koji potječe od hebrejskog imena patrijarha i plemena Jude (Jehuda), izvedenog iz glagolskog korijena 'jada' (hvaliti, slaviti, zahvaljivati).
Ovaj stih (Ivan 3,22) bilježi važan prijelazni trenutak u Isusovoj ranoj službi, prateći Njegov odlazak iz Jeruzalema u ruralne krajeve Judeje. Gramatička promjena iz aorista (dolazak) u imperfekt (boravljenje i krštavanje) ključna je jer čitatelju otkriva da Isus nije samo prošao kroz to područje, već se namjerno posvetio dužem razdoblju intimnog zajedništva sa svojim učenicima.
Teološki gledano, stih ističe dvostruki fokus Isusovog ranog djelovanja: javnu službu oličenu u krštavanju (koje se preklapalo s djelovanjem Ivana Krstitelja) i privatnu izgradnju odnosa s onima koji će postati temelj Njegove Crkve. Pripisivanje krštenja Isusu, iako su ga fizički obavljali učenici, potvrđuje Njegov božanski autoritet koji se prenosi na Njegove sljedbenike.