Potom govori Tomi: "Prinesi prst svoj ovamo i pogledaj ruke Moje, i prinesi ruku svoju i stavi u bok Moj, i ne budi nevjeran, nego vjeran."
Odgovori Toma i reče Mu: "Gospodin moj i Bog moj!"
Govori mu Isus: "Jer si Me vidio, povjerovao si; blaženi koji ne vidješe, a povjerovaše."
Mnoge pak i druge znakove učini Isus pred učenicima Svojim, koji nisu zapisani u ovoj knjizi.
A ovi su zapisani da povjerujete da Isus jest Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u Imenu Njegovu.
Govori mu Isus: "Jer si Me vidio, povjerovao si; blaženi koji ne vidješe, a povjerovaše."
Isus mu reče: pošto me vidje vjerovao si; blago onima koji ne vidješe i vjerovaše.
λέγει αὐτῷ ὁ Ἰησοῦς· ὅτι ἑώρακάς με Θωμᾷ πεπίστευκας· μακάριοι οἱ μὴ ἰδόντες καὶ πιστεύσαντες.¶
legei autō ho Iēsous hoti he'ōrakas me Thōma pepisteukas makarioi hoi mē idontes kai pisteusantes
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Govori mu onaj Isus: Jer si vidio me, povjerovao si; blaženi oni ne vidjevši a povjerovavši."
1. Govori Izvornik: λέγει [legei] Gramatika: Glagol u prezentu aktiva indikativa, 3. lice jednine. Riječ je o pripovjedačkom (historijskom) prezentu kojim evanđelist prošli događaj prikazuje kao živu sadašnjost. Značenje: Naglašava trajnu aktualnost i neposrednost Isusova odgovora koji nadilazi sam trenutak razgovora s Tomom i obraća se svim budućim čitateljima.
2. Jer si vidio me Izvornik: ὅτι ἑώρακάς με [hoti heōrakas me] Gramatika: Uzročni veznik praćen glagolom u perfektu aktiva indikativa, 2. lice jednine, te osobnom zamjenicom u akuzativu. Perfekt označava prošlu radnju čije stanje i učinak traju u sadašnjosti. Značenje: Tomino gledanje Uskrsnuloga nije tek prolazan osjetilni opažaj, nego događaj koji je u njemu ostavio trajno osvedočenje.
3. povjerovao si Izvornik: πεπίστευκας [pepisteukas] Gramatika: Glagol u perfektu aktiva indikativa, 2. lice jednine (u grčkom se rečenica može čitati kao tvrdnja ili kao pitanje). Perfekt naglašava da je čin povjerenja doveo do trajnog stanja vjere. Značenje: Potvrđuje da je Toma doista postigao čvrstu i potpunu vjeru, ali ujedno pokazuje da je ona kod njega bila potaknuta izvanjskim gledanjem.
4. blaženi Izvornik: μακάριοι [makarioi] Gramatika: Pridjev u nominativu množine muškog roda u predikatnoj službi, pri čemu je pomoćni glagol 'jesu' u grčkom redovito ispušten. Stoji na samom početku izreke radi snažnog isticanja. Značenje: Označava duboko duhovno stanje milosti i nebeske radosti koje Bog daruje čovjeku, neovisno o izvanjskim okolnostima.
5. oni ne vidjevši a povjerovavši Izvornik: οἱ μὴ ἰδόντες καὶ πιστεύσαντες [hoi mē idontes kai pisteusantes] Gramatika: Dva poimeničena participa aorista aktiva u nominativu množine muškog roda, obuhvaćena jednim određenim članom na početku i povezana veznikom koji ovdje ima suprotno značenje ('a ipak'). Negacija uz particip daje izrazu općenito i uvjetno značenje ('oni koji god ne bi vidjeli'). Značenje: Ovo blaženstvo izravno obuhvaća sve buduće naraštaje kršćana koji nemaju priliku tjelesnim očima vidjeti uskrsnulog Krista, ali u Njega polažu vjeru po apostolskom svjedočanstvu. Imena: - Isus [Ἰησοῦς (heb. יֵשׁוּעַ Yeshua / יְהוֹשֻׁעַ Yehoshua) / Iēsous] (osoba) Znači: Jahve spašava Tvorba: Grčki oblik Ἰησοῦς prenosi hebrejsko i aramejsko ime Yeshua (skraćeno od Yehoshua), tvoreno od teofornog elementa Yeho- (Jahve) i glagolskog korijena yasha (spasiti, izbaviti).
Ovaj stih (Ivan 20,29) izgovoren Tomi označava ključni teološki prijelaz s vjere utemeljene na opipljivom fizičkom dokazu na vjeru utemeljenu isključivo na svjedočanstvu Riječi. Isus odgovara Tomi čija je vjera potvrđena tek naknadnim viđenjem (što je gramatički snažno izraženo trajnim stanjem perfekta), ali zatim izgovara proročko blaženstvo za sve buduće generacije kršćana koji će imati pouzdanje bez osjetilnih dokaza (naglašeno jednokratnim i konačnim činom aorista). Umjesto da predstavlja puku osudu Tomine nevjere, ova izjava zapravo služi kao snažno ohrabrenje onima koji će evanđelje primiti slušanjem apostolskog navještaja. Naglašava se da vjera koja nije uvjetovana fizičkim dokazima posjeduje iznimnu vrijednost u Božjim očima i donosi potpuno spasenjsko blaženstvo (makarioi). Time se afirmira kontinuitet rane crkve nakon Kristova uzašašća i apsolutna dostatnost propovijedane Riječi.