Govorahu mu dakle drugi učenici: "Vidjeli smo Gospodina." On im pak reče: "Ako ne vidim na rukama Njegovim trag čavala i ne stavim prst svoj u trag čavala, i ne stavim ruku svoju u bok Njegov, nipošto neću povjerovati."
I nakon osam dana opet bijahu unutra učenici Njegovi, i Toma s njima. Dolazi Isus dok vrata bijahu zatvorena, i stade u sredinu te reče: "Mir vama!"
Potom govori Tomi: "Prinesi prst svoj ovamo i pogledaj ruke Moje, i prinesi ruku svoju i stavi u bok Moj, i ne budi nevjeran, nego vjeran."
Odgovori Toma i reče Mu: "Gospodin moj i Bog moj!"
Govori mu Isus: "Jer si Me vidio, povjerovao si; blaženi koji ne vidješe, a povjerovaše."
Potom govori Tomi: "Prinesi prst svoj ovamo i pogledaj ruke Moje, i prinesi ruku svoju i stavi u bok Moj, i ne budi nevjeran, nego vjeran."
Potom reče Tomi: pruži prst svoj amo i viđi ruke moje; i pruži ruku svoju i metni u rebra moja, i ne budi nevjeran nego vjeran.
εἶτα λέγει τῷ Θωμᾷ· φέρε τὸν δάκτυλόν σου ὧδε καὶ ἴδε τὰς χεῖράς μου, καὶ φέρε τὴν χεῖρά σου καὶ βάλε εἰς τὴν πλευράν μου, καὶ μὴ γίνου ἄπιστος ἀλλὰ πιστός.¶
eita legei tō Thōma phere ton daktulon sou hōde kai ide tas cheiras mou kai phere tēn cheira sou kai bale eis tēn pleuran mou kai mē ginou apistos alla pistos
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Potom govori onome Tomi: Prinesi onaj prst tvoj ovamo i vidi one ruke moje, i prinesi onu ruku tvoju i stavi u onaj bok moj, i ne postaj nevjeran nego vjeran."
1. Prinesi ... i vidi Izvornik: φέρε ... καὶ ἴδε [phere ... kai ide] Gramatika: Prvi glagol (φέρε) je u imperativu prezenta aktivnog, a drugi (ἴδε) u imperativu aorista aktivnog, oba u drugom licu jednine. Značenje: Isus doslovno ponavlja Tomine uvjete iz prethodnog stiha, pokazujući da je sveznajući Gospodin koji je čuo Tominu sumnju i onda kada fizički nije bio prisutan.
2. stavi u onaj bok moj Izvornik: βάλε εἰς τὴν πλευράν μου [bale eis tēn pleuran mou] Gramatika: Imperativ drugog aorista aktivnog (2. lice jednine) glagola βάλλω uz prijedložni izraz s akuzativom. Isus koristi potpuno isti glagol i konstrukciju koju je Toma upotrijebio u 25. stihu. Značenje: Gospodin se s ljubavlju spušta na razinu Tomine slabosti i nudi svoje proslavljeno, ali još uvijek ranjeno tijelo kao dokaz svoje ljubavi i identiteta.
3. ne postaj Izvornik: μὴ γίνου [mē ginou] Gramatika: Zabrana izražena niječnom česticom μή i imperativom prezenta deponentnog glagola γίνομαι ('postajati', 'biti') u drugom licu jednine. Imperativ prezenta uz negaciju označava zahtjev da se prekine proces koji je već u tijeku. Značenje: Doslovni smisao je 'prestani postajati' ili 'nemoj dalje kliziti u nevjeru'. Isus zaustavlja Tomu na putu duhovnog zatvaranja i poziva ga na preokret.
4. nevjeran nego vjeran Izvornik: ἄπιστος ἀλλὰ πιστός [apistos alla pistos] Gramatika: Dva pridjeva u nominativu jednine muškog roda povezana snažnim suprotnim veznikom ἀλλά. Prvi pridjev tvoren je niječnim prefiksom ἀ- (alfa privativum) od istog korijena πειθ-/πιστ-. Značenje: Izvorna igra riječima stavlja u izravnu opreku stanje nevjere (ἄπιστος) i vjere (πιστός). Poziv nije samo na intelektualno prihvaćanje činjenice uskrsnuća, nego na potpuno osobno povjerenje u Isusa. Imena: - Toma [Θωμᾶς (aram. תְּאוֹמָא Te'oma, heb. תָּאוֹם ta'om) / Thōmas] (osoba) Znači: blizanac Tvorba: Grčki oblik Θωμᾶς (u tekstu u dativu: Θωμᾷ) prenosi aramejsku riječ Te'oma (hebrejski ta'om), što doslovno znači 'blizanac'. Tekst objašnjava: Sam tekst Ivanova evanđelja (npr. Iv 11,16; 20,24; 21,2) prevodi to ime grčkom riječju Δίδυμος (Didymos), što znači 'Blizanac'. Promjena imena: Toma / Didim (semitski oblik i njegov grčki prijevod istog značenja: 'Blizanac').
Ovaj biblijski redak (Ivan 20,27) predstavlja dramatičan i emotivan vrhunac susreta uskrslog Krista s apostolom Tomom. Teološki značaj stiha očituje se u nevjerojatnom milosrđu i spuštanju samoga Boga na razinu ljudske nesigurnosti. Umjesto oštre osude Tominog skepticizma, Isus mu silazi ususret nudeći mu izravan fizički i empirijski dokaz svoje muke. Time istodobno dokazuje božansko sveznanje (citirajući Tomine misli izrečene u tajnosti) i tjelesnu stvarnost svog uskrsnuća kroz rane koje su postale izvorom spasenja.
Ipak, završne riječi stiha jasno pokazuju da Isusov konačni cilj nije puko iznošenje dokaza, već potpuna preobrazba Tominog srca. Kroz imperativnu formulaciju 'ne postaji nevjeran, nego vjeran', upozorava ga na razorno djelovanje sumnje koja vodi u duhovnu sljepoću, i poziva ga na radikalan korak osobne predanosti i povjerenja. Ovaj prelazak iz racionalnog zahtijevanja opipljivog do duboko relacijske vjere ostat će trajnim predloškom za sve buduće generacije koje će biti sažete u kasnijem Isusovom blaženstvu: 'Blaženi koji ne vidješe, a povjerovaše'.