nego sam vas upoznao: Ljubavi Božje nemate u sebi.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
nego sam vas upoznao: Ljubavi Božje nemate u sebi.
Ja sam došao u Ime Oca Svojega, i ne primate Me; ako drugi dođe u ime svoje vlastito, njega ćete primiti.
Kako možete vi vjerovati kad primate slavu jedni od drugih, a Slavu koja je od jedinoga Boga ne tražite?
Ne mislite da ću vas Ja optužiti kod Oca; vaš je tužitelj Mojsije, u kojega se vi uzdate.
Jer kad biste vjerovali Mojsiju, vjerovali biste i Meni; ta on je o Meni pisao.
Kako možete vi vjerovati kad primate slavu jedni od drugih, a Slavu koja je od jedinoga Boga ne tražite?
Kako vi možete vjerovati kad primate slavu jedan od drugoga, a slave koja je od jedinoga Boga ne tražite?
Πῶς δύνασθε ὑμεῖς πιστεῦσαι δόξαν παρὰ ἀλλήλων λαμβάνοντες καὶ τὴν δόξαν τὴν παρὰ τοῦ μόνου θεοῦ οὐ ζητεῖτε;¶
Pōs dunasthe humeis pisteusai doxan para allēlōn lambanontes kai tēn doxan tēn para tou monou theou ou zēteite
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Kako možete vi povjerovati slavu od jedni drugih primajući, a slavu onu od jedinoga Boga ne tražite?"
1. Kako možete vi Izvornik: Πῶς δύνασθε ὑμεῖς [Pōs dunasthe humeis] Gramatika: Upitni prilog uz glagol u prezentu, mediju/pasivu (deponentni) i indikativu, 2. lice množine, te naglašenu osobnu zamjenicu u nominativu množine. Dodavanje zamjenice 'vi' posebno ističe sugovornike u njihovom trenutnom stanju. Značenje: Riječ je o retoričkom pitanju koje zapravo izriče moralnu i duhovnu nemogućnost. Dokle god su zarobljeni vlastitom taštinom, u njima nema prostora za istinsku vjeru.
2. povjerovati Izvornik: πιστεῦσαι [pisteusai] Gramatika: Glagol u aoristu, aktivu i infinitivu koji dopunjuje glavni glagol 'možete'. Aorist ovdje označava sam čin ulaska u vjeru, odlučni zaokret i prihvaćanje istine. Značenje: Vjerovati u biblijskom smislu znači potpuno se osloniti na Boga i predati Mu svoj život. Takav čin zahtijeva poniznost i odricanje od vlastite samodostatnosti.
3. slavu od jedni drugih primajući Izvornik: δόξαν παρὰ ἀλλήλων λαμβάνοντες [doxan para allēlōn lambanontes] Gramatika: Particip prezenta aktiva u nominativu množine muškog roda, koji upravlja imenicom u akuzativu bez člana i uzajamnom zamjenicom u genitivu. Particip ima uzročnu ili okolnosnu funkciju — objašnjava zašto ne mogu povjerovati (jer trajno primaju slavu jedni od drugih). Značenje: Opisuje zatvoreni krug ljudske taštine u kojem vjerski vođe međusobno dijele časti i priznanja. Ovisnost o mišljenju okoline zasljepljuje čovjeka za Božju objavu.
4. slavu onu od jedinoga Boga Izvornik: τὴν δόξαν τὴν παρὰ τοῦ μόνου θεοῦ [tēn doxan tēn para tou monou theou] Gramatika: Imenica u akuzativu jednine s određenim članom, koji se ponavlja ispred prijedložnog izraza u genitivu. Ponovljeni član precizno definira o kojoj je slavi riječ — onoj jedinoj pravoj, koja potječe od samoga Boga. Značenje: Nasuprot ispraznoj ljudskoj hvali bez člana u prvom dijelu stiha, ovdje određeni član ističe jedinu istinsku čast. Budući da je Bog jedini, samo Njegovo priznanje ima vječnu i stvarnu vrijednost.
5. ne tražite Izvornik: οὐ ζητεῖτε [ou zēteite] Gramatika: Glagol u prezentu, aktivu i indikativu, 2. lice množine, s objektivnom negacijom. Prezent označava trajnu odsutnost nastojanja i usmjerenosti volje. Značenje: Glagol označava aktivno nastojanje, čežnju i životno usmjerenje. Njihov temeljni problem nije nedostatak dokaza o Isusu, nego krivo usmjerena želja srca koje više voli ljudski pljesak nego Božju istinu.
Ovaj stih (Ivan 5,44) izražava Isusovu duboku dijagnozu duhovne sljepoće Njegovih slušatelja. On postavlja retoričko pitanje koje otkriva temeljnu nespojivost između traženja ljudskog odobravanja i autentične vjere u Boga. Kontinuirana potreba za međusobnim hvalisanjem i građenjem vlastitog ugleda unutar zatvorenih društvenih krugova stvara nepremostivu prepreku za pravo povjerenje u Boga.
Teološka poruka je jasna: prava vjera zahtijeva radikalnu preorijentaciju srca. Nemoguće je biti potpuno predan Bogu ako nam je krajnji cilj zadovoljiti ljude. Stih poziva na napuštanje prolazne, ljudske slave i usmjeravanje isključivo na priznanje koje dolazi od 'jedinoga Boga', naglašavajući da je samo Njegovo odobravanje vječno i istinski vrijedno.