Početna ›

Ivan 5,46 — Evanđelje po Ivanu

©
Hrvatski tekst: izmijenjena inačica ekumenskog prijevoda T. Dretara, CC BY-SA. Grčki tekst: SBLGNT © 2010 SBL i Logos Bible Software, CC BY 4.0. Cjelovite licence i uvjeti
Veličina teksta
Visina stihova
Prikaz

Kako možete vi vjerovati kad primate slavu jedni od drugih, a Slavu koja je od jedinoga Boga ne tražite?

Ne mislite da ću vas Ja optužiti kod Oca; vaš je tužitelj Mojsije, u kojega se vi uzdate.

Jer kad biste vjerovali Mojsiju, vjerovali biste i Meni; ta on je o Meni pisao.

Ako pak njegovim spisima ne vjerujete, kako ćete vjerovati Mojim Riječima?"

Biblija

Jer kad biste vjerovali Mojsiju, vjerovali biste i Meni; ta on je o Meni pisao.

Daničić-Karadžić

Jer da ste vjerovali Mojsiju tako biste vjerovali i meni; jer on pisa za mene.

Original

εἰ γὰρ ἐπιστεύετε Μωϋσεῖ, ἐπιστεύετε ἂν ἐμοί· περὶ γὰρ ἐμοῦ ἐκεῖνος ἔγραψεν.

Izgovor

ei gar episteuete Mōusei episteuete an emoi peri gar emou ekeinos egrapsen

Moji komentari

Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.

Doslovni prijevod

"Ako naime vjerovaste Mojsiju, vjerovaste bi meni; o naime meni onaj napisa."

Analiza

1. Ako naime vjerovaste Izvornik: εἰ γὰρ ἐπιστεύετε [ei gar episteuete] Gramatika: Pogodbeni veznik i uzročna čestica uz glagol u imperfektu, aktivu, indikativu, 2. lice množine. Konstrukcija s imperfektom u pogodbenoj rečenici tvori irealnu pogodbu za sadašnjost (suprotno stvarnom stanju). Značenje: Gramatički oblik izravno podrazumijeva da oni u stvarnosti uopće ne vjeruju Mojsiju. Unatoč njihovu izvanjskom štovanju Zakona, njihova je nevjera trajno stanje.

2. vjerovaste bi meni Izvornik: ἐπιστεύετε ἂν ἐμοί [episteuete an emoi] Gramatika: Glagol u imperfektu, aktivu, indikativu, 2. lice množine, uz modalnu česticu neostvarene mogućnosti i naglašenu osobnu zamjenicu u dativu jednine. Ovo je glavni dio (apodoza) irealne pogodbene rečenice. Značenje: Vjera u Mojsija nužno i neposredno vodi vjeri u Isusa. Budući da ne vjeruju Isusu, time dokazuju da ne vjeruju ni Mojsiju.

3. o naime meni Izvornik: περὶ γὰρ ἐμοῦ [peri gar emou] Gramatika: Prijedlog s naglašenom osobnom zamjenicom u genitivu jednine, uz uzročnu česticu na drugom mjestu u rečenici. Stavljanje prijedložnog izraza na sam početak rečenice snažno ističe predmet pisanja. Značenje: Isus sebe postavlja kao središnju temu i konačni cilj Mojsijevih spisa (Petoknjižja). Zakon nije svrha samome sebi, nego proročko svjedočanstvo o Mesiji.

4. onaj napisa Izvornik: ἐκεῖνος ἔγραψεν [ekeinos egrapsen] Gramatika: Pokazna zamjenica za udaljenije u nominativu jednine muškog roda uz glagol u aoristu, aktivu, indikativu, 3. lice jednine. Aorist ovdje sažima cjelokupno Mojsijevo književno djelo kao jednu dovršenu povijesnu činjenicu. Značenje: Mojsijevo povijesno djelo pisanja Tore promatra se kao jedinstveni proročki čin koji je u cijelosti usmjeren prema Kristu. Imena: - Mojsije [Μωϋσεῖ (nom. Μωϋσῆς; heb. מֹשֶׁה Mošeh) / Mōusei] (osoba) Znači: Izvučen (iz vode) ili Sin / Rođen Tvorba: Grčki oblik dolazi od hebrejskog imena Mošeh, koje vjerojatno potječe od egipatskog korijena 'msj' (roditi, sin), a u hebrejskom je povezano s glagolom 'mašah' (izvući). Tekst objašnjava: U Knjizi Izlaska 2,10 faraonova kći tumači ime riječima: 'Iz vode sam ga izvukla'.

Zaključak

Ovaj stih (Ivan 5,46) donosi ključnu teološku paradigmu za razumijevanje odnosa između Starog i Novog zavjeta, jasno afirmirajući kristocentričnost cijeloga Pisma. Isus ne odbacuje Mojsija ni Zakon; naprotiv, On u potpunosti potvrđuje njihov autoritet pokazujući da je On sam krajnji smisao i konačno ispunjenje svega što je Mojsije zapisao. Suvremenici koji Ga odbacuju time ne brane svoju tradiciju, već otkrivaju da su promašili samu srž i svrhu svoje vjere.

Kroz ove riječi Isus snažno raskrinkava religiozno licemjerje: nemoguće je istinski prihvaćati i razumjeti Božju objavu u Starom zavjetu, a istovremeno zatvoriti srce pred Kristom. Prava, produhovljena vjera u Mojsijeve spise nužno, logično i prirodno vodi do prepoznavanja Isusa kao obećanog Mesije. Time Mojsije, na kojeg su se farizeji oslanjali kao na svog branitelja, postaje njihov najveći tužitelj i svjedok protiv njihove nevjere.