Ja sam došao u Ime Oca Svojega, i ne primate Me; ako drugi dođe u ime svoje vlastito, njega ćete primiti.
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Ja sam došao u Ime Oca Svojega, i ne primate Me; ako drugi dođe u ime svoje vlastito, njega ćete primiti.
Kako možete vi vjerovati kad primate slavu jedni od drugih, a Slavu koja je od jedinoga Boga ne tražite?
Ne mislite da ću vas Ja optužiti kod Oca; vaš je tužitelj Mojsije, u kojega se vi uzdate.
Jer kad biste vjerovali Mojsiju, vjerovali biste i Meni; ta on je o Meni pisao.
Ako pak njegovim spisima ne vjerujete, kako ćete vjerovati Mojim Riječima?"
Ne mislite da ću vas Ja optužiti kod Oca; vaš je tužitelj Mojsije, u kojega se vi uzdate.
Ne mislite da ću vas tužiti ocu; ima koji vas tuži, Mojsije, u koga se vi uzdate.
Μὴ δοκεῖτε ὅτι ἐγὼ κατηγορήσω ὑμῶν πρὸς τὸν πατέρα· ἔστιν ὁ κατηγορῶν ὑμῶν Μωϋσῆς εἰς ὃν ὑμεῖς ἠλπίκατε.
Mē dokeite hoti egō katēgorēsō humōn pros ton patera estin ho katēgorōn humōn Mōusēs eis hon humeis ēlpikate
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ne mislite da ja optužit ću vas k onomu Ocu; jest onaj optužujući vas Mojsije, u kojega vi ufasmo se."
1. Ne mislite Izvornik: Μὴ δοκεῖτε [Mē dokeite] Gramatika: Niječna čestica uz glagol u prezentu, aktivu, imperativu, 2. lice množine. U grčkom zabrana u prezentu označava prekid radnje koja već traje ili opće pravilo ponašanja. Značenje: Isus traži od svojih sugovornika da napuste ukorijenjenu pretpostavku o Njegovoj ulozi na budućem Božjem sudu.
2. ja optužit ću Izvornik: ἐγὼ κατηγορήσω [egō katēgorēsō] Gramatika: Naglašena osobna zamjenica u nominativu jednine uz glagol u futuru, aktivu, indikativu, 1. lice jednine, koji traži dopunu u genitivu. Budući da glagol već sadrži oznaku lica, dodavanje zamjenice stvara snažan kontrast. Značenje: Glagol potječe iz sudske prakse i označava službeno podizanje optužnice pred sudom. Isus naglašava da Njegovo poslanje nije uloga tužitelja.
3. k onomu Ocu Izvornik: πρὸς τὸν πατέρα [pros ton patera] Gramatika: Prijedlog s određenim članom i imenicom u akuzativu jednine muškog roda. Prijedlog s akuzativom ovdje izražava usmjerenost i izravan odnos licem u lice. Značenje: Otac je prikazan kao vrhovni sudac pred čije se lice iznosi parnica, čime se prizor smješta u eshatološku sudnicu.
4. onaj optužujući Izvornik: ὁ κατηγορῶν [ho katēgorōn] Gramatika: Određeni član i particip prezenta aktiva u nominativu jednine muškog roda. Član pretvara particip u imenicu vršitelja radnje, dok prezent označava trajnu ili već započetu radnju. Značenje: Za razliku od futura u prvom dijelu stiha, ovdje prezent otkriva da optužba nije tek buduća prijetnja, nego već sada traje kroz svjedočanstvo Pisma.
5. vi ufasmo se Izvornik: ὑμεῖς ἠλπίκατε [humeis ēlpikate] Gramatika: Naglašena osobna zamjenica u nominativu množine uz glagol u perfektu, aktivu, indikativu, 2. lice množine. Grčki perfekt označava radnju izvršenu u prošlosti čije posljedice i stanje neprekinuto traju u sadašnjosti. Značenje: Njihovo je pouzdanje u Mojsija čvrsto utemeljeno u prošlosti i određuje njihov sadašnji vjerski identitet. Upravo taj trajni oslonac postaje temelj njihove osude jer su promašili smisao Mojsijevih riječi. Imena: - Mojsije [Μωϋσῆς (heb. מֹשֶׁה Mošeh) / Mōusēs] (osoba) Znači: Izvučen (iz vode) ili Sin / Rođen Tvorba: Grčki oblik dolazi od hebrejskog imena Mošeh, koje vjerojatno potječe od egipatskog korijena 'msj' (roditi, sin), a u hebrejskom je povezano s glagolom 'mašah' (izvući). Tekst objašnjava: U Knjizi Izlaska 2,10 faraonova kći tumači ime riječima: 'Iz vode sam ga izvukla'.
Ovaj stih (Ivan 5,45) donosi snažan preokret u Isusovoj polemici sa židovskim religijskim vođama. Isus otklanja od sebe ulogu pravnog tužitelja pred Bogom Ocem, te tu ulogu pripisuje onome u koga su oni polagali apsolutno povjerenje - Mojsiju. To predstavlja vrhunac ironije, jer su se farizeji i pismoznanci smatrali isključivim čuvarima i braniteljima Mojsijevog Zakona, dok ih Isus podsjeća da Zakon nije sam sebi svrha. Budući da Zakon svojim najdubljim smislom svjedoči upravo za Isusa, odbacivanjem Isusa oni zapravo krše dublji smisao samog Zakona.
Teološka poruka odjekuje i danas: puko pouzdanje u slovo zakona, religijsku tradiciju ili vanjske forme pobožnosti ne donosi spasenje. Pravi smisao Mojsijevog Zakona bio je pripremiti ljudska srca i posvjedočiti za dolazak Mesije. Zato Mojsije, u kojega su se tako čvrsto uzdali zatvarajući se pred novom Božjom objavom, prestaje biti njihov zagovornik i postaje njihov glavni optužitelj pred nebeskim sudom.