Slave od ljudi ne primam,
Slave od ljudi ne primam,
nego sam vas upoznao: Ljubavi Božje nemate u sebi.
Ja sam došao u Ime Oca Svojega, i ne primate Me; ako drugi dođe u ime svoje vlastito, njega ćete primiti.
Kako možete vi vjerovati kad primate slavu jedni od drugih, a Slavu koja je od jedinoga Boga ne tražite?
Ne mislite da ću vas Ja optužiti kod Oca; vaš je tužitelj Mojsije, u kojega se vi uzdate.
Ja sam došao u Ime Oca Svojega, i ne primate Me; ako drugi dođe u ime svoje vlastito, njega ćete primiti.
Ja dođoh u ime oca svojega i ne primate me; ako drugi dođe u ime svoje, njega ćete primiti.
Ἐγὼ ἐλήλυθα ἐν τῷ ὀνόματι τοῦ πατρός μου, καὶ οὐ λαμβάνετέ με· ἐὰν ἄλλος ἔλθῃ ἐν τῷ ὀνόματι τῷ ἰδίῳ, ἐκεῖνον λήμψεσθε.¶
Egō elēlutha en tō onomati tou patros mou kai ou lambanete me ean allos elthē en tō onomati tō idiō ekeinon lēmpsesthe
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Ja sam došao u imenu Oca svojega, i ne primate me; ako drugi dođe u imenu onom vlastitom, onoga ćete primiti."
1. Ja sam došao Izvornik: Ἐγὼ ἐλήλυθα [Egō elēlutha] Gramatika: Naglašena osobna zamjenica u nominativu jednine uz glagol u perfektu, aktivu i indikativu, 1. lice jednine. Zamjenica nije nužna uz glagol pa njezino navođenje stvara snažan kontrast, dok perfekt ističe da je Isusov dolazak povijesni čin s trajnom prisutnošću i posljedicama. Značenje: Isus svečano ističe svoje božansko poslanje i autoritet. Njegov dolazak u svijet nije prolazna epizoda, nego trajna stvarnost koja stavlja ljude pred odluku.
2. u imenu Oca svojega Izvornik: ἐν τῷ ὀνόματι τοῦ πατρός μου [en tō onomati tou patros mou] Gramatika: Prijedložni izraz s imenicom u dativu jednine, na koju se veže genitiv pripadnosti i posvojna zamjenica u genitivu. Dativ s prijedlogom ovdje označava sferu ovlasti i punomoći u kojoj se radnja odvija. Značenje: U biblijskoj misli ime predstavlja samu osobu, njezin karakter i autoritet. Doći u Očevo ime znači nastupati u potpunoj poslušnosti Ocu, objavljivati Njegovu narav i tražiti isključivo Njegovu slavu.
3. ne primate me Izvornik: οὐ λαμβάνετέ με [ou lambanete me] Gramatika: Glagol u prezentu, aktivu i indikativu, 2. lice množine, s negacijom i osobnom zamjenicom u akuzativu jednine. Prezent označava njihovo trajno i ustrajno odbijanje. Značenje: Odbijanje Isusa izravna je posljedica toga što nemaju Božju ljubav u sebi. Budući da On ne podilazi ljudskoj taštini, ostaje neprihvaćen od onih koji traže zemaljsku moć.
4. ako drugi dođe Izvornik: ἐὰν ἄλλος ἔλθῃ [ean allos elthē] Gramatika: Pogodbeni veznik sa zamjenicom u nominativu jednine i glagolom u aoristu, aktivu i konjunktivu, 3. lice jednine. Ova konstrukcija tvori pogodbenu rečenicu treće vrste, koja izražava realnu mogućnost u budućnosti. Značenje: Zamjenica označava nekoga drugoga, a u kontekstu se odnosi na lažne mesije i samozvane vođe. Povijest je ubrzo potvrdila ove riječi kroz pojavu brojnih lažnih proroka koji su zaveli narod.
5. u imenu onom vlastitom Izvornik: ἐν τῷ ὀνόματι τῷ ἰδίῳ [en tō onomati tō idiō] Gramatika: Imenica u dativu jednine s određenim članom, iza koje slijedi ponovljeni član i pridjev u dativu jednine. Takav atributivni položaj pridjeva s ponovljenim članom stavlja snažan naglasak na riječ 'vlastitom'. Značenje: Označava djelovanje po vlastitoj samovolji, bez Božjeg poslanja i s ciljem vlastite proslave. Takav vođa nudi ljudima upravo ono što njihova taština želi, pa ga lako prepoznaju kao svoga.
6. onoga ćete primiti Izvornik: ἐκεῖνον λήμψεσθε [ekeinon lēmpsesthe] Gramatika: Pokazna zamjenica u akuzativu jednine muškog roda, stavljena ispred glagola radi naglaska, uz glagol u futuru, mediju (deponentni oblik) i indikativu, 2. lice množine. Zamjenica za udaljenije predmete ovdje nosi prizvuk distance i prijezira. Značenje: Otkriva tragični paradoks nevjere: oni koji odbace istinskog Božjeg poslanika postaju lak plijen varalicama. Sličnost u traženju zemaljske slave povezuje lažne učitelje i njihove sljedbenike.
Ovaj stih (Ivan 5:43) razotkriva duhovnu sljepoću i tragičnu ironiju pale ljudske prirode. Iako Isus Krist dolazi sa savršenim božanskim autoritetom, predstavljajući karakter Boga Oca i tražeći isključivo Njegovu slavu, ljudi ga odbacuju jer se Njegova poruka istine i pokajanja protivi njihovom ponosu. Njihovo odbijanje nije nedostatak dokaza, već stvar buntovnog srca. Istovremeno, Isus iznosi proročansko upozorenje: ti isti ljudi koji su odbacili istinskog poslanika rado će prigrliti lažne mesije (poput Antikrista u širem eshatološkom smislu) koji će doći u 'vlastitom imenu'. Čovjek po svojoj grešnoj prirodi radije prihvaća one koji uzvisuju sebe i koji povlađuju ljudskom egu, čime se osuđuje na zabludu umjesto spašavajuće istine.