Vi istražujete Pisma, jer mislite u njima imati život vječni; i upravo ona svjedoče za Mene,
Kolačići nam pomažu kako bismo isporučili svoje usluge. Koristeći naše usluge, slažete se s našim korištenjem kolačića.
Vi istražujete Pisma, jer mislite u njima imati život vječni; i upravo ona svjedoče za Mene,
a nećete da dođete k Meni da život imate.
Slave od ljudi ne primam,
nego sam vas upoznao: Ljubavi Božje nemate u sebi.
Ja sam došao u Ime Oca Svojega, i ne primate Me; ako drugi dođe u ime svoje vlastito, njega ćete primiti.
Slave od ljudi ne primam,
Ja ne primam slave od ljudi.
δόξαν παρὰ ἀνθρώπων οὐ λαμβάνω·
doxan para anthrōpōn ou lambanō
Bilješke i bookmarkovi dostupni su prijavljenim čitateljima. Prijavi se da bi spremao komentare uz stihove.
"Slavu od ljudi ne primam;"
1. Slavu Izvornik: δόξαν [doxan] Gramatika: Imenica ženskog roda u akuzativu jednine bez određenog člana, stavljena na sam početak rečenice radi snažnog naglaska. Odsutnost člana naglašava kakvoću te pojave, odnosno bilo kakvo ljudsko priznanje ili čast. Značenje: U biblijskom grčkom riječ označava sjaj, čast, ugled i priznanje koje netko uživa. Ovdje se misli na površnu ljudsku pohvalu i društveni status koji ne proizlaze iz Božje istine.
2. od ljudi Izvornik: παρὰ ἀνθρώπων [para anthrōpōn] Gramatika: Prijedlog s imenicom u genitivu množine bez člana, što označava izvor ili podrijetlo iz kojega nešto izravno potječe. Genitiv uz ovaj prijedlog uvijek usmjerava pažnju na samog davatelja od kojega radnja kreće. Značenje: Ljudi se ovdje promatraju u svojoj prolaznosti i ograničenosti nasuprot Bogu. Isus odbacuje oslanjanje na ljudske procjene jer su one promjenjive i često vođene sebičnim interesima.
3. ne primam Izvornik: οὐ λαμβάνω [ou lambanō] Gramatika: Glagol u prezentu, aktivu i indikativu, 1. lice jednine, praćen snažnom objektivnom negacijom. Prezent ovdje izražava trajno stanje i temeljno životno načelo, a ne samo trenutnu radnju. Značenje: Glagol označava aktivno uzimanje, prihvaćanje ili prisvajanje nečega što se nudi. Isus ne samo da pasivno nema ljudsku slavu, nego svjesno odbija svoj mesijanski identitet graditi na ljudskom odobravanju.
Ovaj sažeti stih (Ivan 5,41) izvanredno prikazuje Isusovu potpunu neovisnost o ljudskom mišljenju, popularnosti i svjetovnoj potvrdi. Njegov autoritet, identitet i smisao misije nisu uvjetovani niti ovise o tome hoće li Ga ljudi slaviti i prihvaćati, već proizlaze isključivo iz Njegovog odnosa i poslušnosti nebeskom Ocu.
Kategoričkim odbacivanjem "slave od ljudi", Isus ne samo da brani božansko podrijetlo svog poslanja, već ostavlja i radikalan primjer. Stih predstavlja dubok izazov za čitatelje da preispitaju vlastite motive, upozoravajući na duhovnu ispraznost građenja života na prolaznoj zemaljskoj časti umjesto na traženju Božjeg odobravanja.